Preskočite na glavni sadržaj

Zoltán Kocsis i Barnabás Kelemen u Forte Fortissimo

U utorak, 8. ožujka, u 19,30 sati, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u okviru ciklusa Forte Fortissimo Koncertne direkcije Zagreb, koncert će održati Zoltán Kocsis, glasovir i Barnabás Kelemen, violina.
vrijeme: 08.03.2011. 19,30
mjesto: Zagreb, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
url: http://www.lisinski.hr
 


 
PROGRAM

Béla Bartók
1. rapsodija za violinu i glasovir, Sz. 86
Prima parte (Lassú)
Seconda parte (Friss)


Claude Debussy
Sonata za violinu i glasovir u g-molu
Allegro vivo
Intermède: Fantasque et léger
Finale: Très animé


Ludwig van Beethoven
Sonata za violinu i glasovir u G-duru, op. 30, br. 3
Allegro assai
Tempo di minuetto ma molto moderato e grazioso
Allegro vivace

* * *

Béla Bartók
1. sonata za violinu i glasovir, Sz. 75
Allegro appassionato
Adagio
Allegro
 
Rođen 1952. u Budimpešti Zoltán Kocsis počeo je svirati glasovir u dobi od pet godina, da bi od 1963. na Glazbenoj školi Béla Bartók, uz glasovir učio i kompoziciju; 1968. postao je student Pála Kadose i Ferenca Radosa na Glazbenoj akademiji Franz Liszt. Međunarodnu reputaciju počeo je graditi kao osamnaestogodišnjak kada je pobijedio na Međunarodnom natjecanju Beethoven Mađarskog radija. Bio je to početak sjajne karijere. Pozivi za nastupe stizali su sa svih strana Europe, iz Sjeverne i Južne Amerike te Dalekog istoka. Godine 1977. Sviatoslav Richter pozvao ga je na svoj festival u Francuskoj pa su zajedno održavali recitale u duetu. Zoltán Kocsis svirao je s vodećim svjetskim orkestrima kao što su Berlinska i Bečka filharmonija, Kraljevska filharmonija iz Londona, Simfonijski orkestar iz Chicaga te Orkestar iz San Francisca. Redoviti je gost međunarodnih festivala u Edinburghu, Parizu, Toursu, Luzernu, Salzburgu, Pragu i Mentonu, a među suradnike broji dirigente poput Claudia Abbada, Christopha von Dohnánya, Eda de Waarta, Charlesa Mackerrasa, Lovre pl. Matačića, Charlesa Dutoita, Herberta Blomstedta i Michaela Tilsona Thomasa.

Godine 1983. s Ivánom Fischerom osnovao je Budimpeštanski festivalski orkestar, a od 1987. i sam redovito dirigira. Cijenjen i kao skladatelj, duboko je posvećen suvremenoj glazbi  pa, među ostalim, njeguje i blisku suradnju s Györgyem Kurtágom upriličujući premijere brojnih Kurtágovih uradaka, među kojima su mu mnoge i posvećene. U jesen 1997. preuzeo je funkciju glavnog glazbenog ravnatelja Nacionalne mađarske filharmonije što je rezultiralo znatnim proširivanjem repertoara orkestra i nekolicinom svjetskih premijera. Posljednjih godina kao dirigent i kao solist ostvario je turneje po mnogim europskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama, uz visoke ocjene kritike.

Početak Kocsiseve diskografske aktivnosti obilježile su snimke za razne etikete, Denon, Hungaroton, Nippon Columbia, Phonogram i Quintana, da bi 1980. potpisao višegodišnji ekskluzivni ugovor za Philips Classics. Za svoje snimke triju Bartókovih koncerata s Ivánom Fischerom i Budimpeštanskim festivalskim orkestrom primio je Edisonovu nagradu, dok su snimke Debussya zaslužile nagradu Gramophone te izbor za instrumentalnu snimku godine. Nadalje, 2004. na MIDEM-u u Cannesu dobio je nagradu za životno djelo, kao i Red viteza umjetnosti i književnosti francuskog Ministarstva kulture za izuzetne doprinose promoviranju francuske glazbe i za svoj cjeloviti umjetnički rad. U ožujku 2005. po drugi je put, nakon 1978., ovjenčan nagradom Kossuth, a među posljednjim priznanjima je ono mađarskog ministra obrazovanja i kulture koji ga imenovao Globalnim ambasadorom mađarske kulture. U godini Franza Liszta, Zoltán Kocsis, će među ostalim, održati tri koncerta u Palači lijepih umjetnosti u Bruxellesu – Bozar, u kontekstu mađarskog predsijedanja Europskom unijom.

Rođen u Mađarskoj 1978., Barnabás Kelemen violinu je počeo učiti u dobi od šest godina kod Valerie Baranyai. Pet godina kasnije primljen je u klasu Eszter Perényi na Akademiji Franz Liszt gdje je 2001. diplomirao, te dobio nagradu Sándor Végh istoimene zaklade iz Budimpešte. Usavršavao se kod uglednih pedagoga kao što su Isaac Stern, Ferenc Rados, György Kurtág, Igor Ozim, Lorand Fenyves i dr. Od rujna 2005. angažiran je kao profesor violine na budimpeštanskoj Akademiji Franz Liszt uz mjesto gostujućeg profesora na Bloomington Indiana University. Dobitnik je nagrada na nizu violinističkih natjecanja, Mađarska vlada dodijelila mu je nagrade Rózsavölgyi, Jelenlét i Franz Liszt, a 2003. list Gramophone proglasio ga je klasičnim glazbenikom godine u Mađarskoj. Njegova snimka Brahmsovih sonata za violinu i glasovir s pijanistom Tamásom Vásáryem dobila je francuski Diapason d'Or. Za Hungarotonovo izdanje kompletnih djela Béle Bartóka zabilježio je sva djela za solo violinu.  

Barnabás Kelemen stekao je reputaciju jednog od vodećih violinista svoje generacije nastupajući redovito kao solist te komorni glazbenik u prestižnim glazbenim središtima svijeta te na festivalima. Ostvario je zapažene turneje po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Južnoj Africi, Japanu i Tajvanu. Osim što je u Mađarskoj svirao sa svim većim orkestrima, nastupao je i uz Belgijski nacionalni orkestar, Filharmoniju iz Liverpoola, Filharmoniju Nizozemskog radija, Simfonijski orkestar iz Saarbrückena, Filharmoniju iz Turkua, Orkestar Flamanskog radija, Komorni orkestar iz Stuttgarta, Orkestar salcburškog Mozarteuma, Simfonijski orkestar iz Indianapolisa i dr. Festivalska gostovanja uključuju manifestacije u Colmaru, Cambridgeu, Delftu, Capetownu, Budimpešti, Pragu, Salzburgu i Grand Tetonu. Među dirigentima s kojima je surađivao ističu se Lorin Maazel, Sir Neville Marriner, Denis Rusel-Davies, Eiji Oue, Robert Spano, Zoltán Kocsis, Michael Stern, Péter Eötvös, Tamás Vásáry i Rumon Gamba, a od dvorana – amsterdamski Concertgebouw, londonski Wigmore Hall i njujorški Carnegie Hall gdje mu je debitantski nastup list American Record Guide ocijenio kao ''blistavu izvedbu'.

Repertoar mu se proteže od rane barokne glazbe do suvremenih ostvarenja. Premijerno je u Mađarskoj izveo niz djela, primjerice violinske koncerte G. Ligetija i A. Schnittkea, te skladbe za violinu S. Gubajduline i G. Kurtága. Kao komorni glazbenik svirao je sa Stevenom Isserlisom, Zoltánom Kocsisem i Dezsöm Ránkijem, a redoviti su mu suradnici Katalin Kokas, Miklós Perenyi, Dénes Várjon, Péter Nagy i Gergely Bogányi. Skorašnji angažmanu uključuju debi uz Londonsku filharmoniju pod ravnanjem Vladimira Jurovskog, te nastupe uz Malezijsku filharmoniju, Filharmoniju iz Hong Konga, Helsinšku filharmoniju i Simfonijski orkestar iz Trondheima, kao i recitale sa Zoltánom Kocsisem i Shai Wosnerom. U ovoj sezoni na mjestu je kućnog glazbenika centra Musis Sacrum u Arnhemu u Nizozemskoj.
Barnabás Kelemen svira violinu Guarneri del Gesú Ex-Kovács Dénes iz 1742. godine.