Njemačka ekumenska fondacija Bibel und Kultur dodijelila je suvremenom umjetniku Zlatku Kopljaru svoju godišnju nagradu za 2011./2012. godinu.
'Zlatka Kopljara, koji je svojom koncentracijom umjetničke pažnje na društvene traume, snažne, primordijalne emocije i upiranjem prstom u problemsku potku suvremenosti bio sjajan nacionalni predstavnik na Bijenalu u Sao Paulu (2004.), teoretičar umjetnosti Miško Šuvaković opisuje, kao umjetnika, riječima: Kopljarov rad predstavlja intenzivan i najčešće za njega samog bolan zahvat u dubine vlastite duše, ona najbolje odražava stvaralačku agoniju koju on proživljava u nastojanju da ono što i kako izvodi bude onoliko blizu onome što osjeća i razmišlja koliko je to uopće moguće. Paradoksalno, ovo iskreno nagnuće zasnovano na uvjerenju da umjetnička kreacija mora biti istinit i odgovoran te stoga sebe-otkrivajući čin s ozbiljnim reperkusijama na gledatelje i u krajnjoj liniji na stvarnost, zbog emocijama nabijenih rezultata nije mu donijela mnogo razumijevanja u ciničnim umjetničkim krugovima. Srećom, rastuća frustracija samo je pojačala njegovo fatalističko uvjerenje da je na pravom putu i da za njega nema drugačijeg načina stvaranja.
Branko Franceschi će slično tomu sintetizirati Kopljarov umjetnički opus: Etičnost umjetničkog čina mentalno je i psihološko polazište s kojeg će Kopljar krajnje promišljenim i esencijalno simboličnim jezikom svraćati pozornost publike na neuralgične civilizacijske točke. Na koncepcijskoj razini to zahtjeva osmišljavanje prečaca na kojima se vrući svijet aktualnog društvenog diskursa silovito i nenadano susreće s ohlađenom, kanoniziranom i otuđenom sferom kulture. Na razini izvedbe to je prostor gdje se gesta susreće s formom, performans s objektom, a ritual s umjetničkim činom.
Umjetnik svoje radove naziva akronimom 'K' od 'Konstrukcija' (ponajprije mentalna, a potom je tu gradnja umjetničkog rada), uz koji stavlja redni broj umjetničkog projekta oponašajući nametljivost i komunikatibilnost, a opet hermetičnost marketinškog postupka: 'Naziv konstrukcija izabrao sam budući su glavni razlozi moga rada uvijek bili gradbene prirode, pri čemu mislim na građenje odnosa unutar samoga rada i, što je bitnije, odnosa rada i promatrača. Zamisao je da se interakcijom rada i promatrača stvori novi konstruktivni prostor u kojem se traže odgovori na postavljena pitanja ili se markira problematski prostor' (Zlatko Kopljar).
Izvor:
www.andreja.org
