'K13' složeni je projekt. U radu hrvatskog umjetnika Zlatka Kopljara svi radovi nose inicijal 'K' i kronološki su numerirani ('konstrukcija') te predstavljaju raznoliko, no koherentno djelo – instalaciju / performans / skulpturu / fotografiju / video.
Općenita tema, kao i uvijek u umjetnosti, je kritička prisutnost umjetnika u društvu. Umjetnik kao svjedok, čak i ako nesposoban da izazove promjene ili drukčije pasivno svjedočanstvo, kao u seriji fotografija 'Suosjećanje', u kojoj je umjetnik predstavljen u tamnom službenom odijelu kako kleči ispred zgrada, simbola moći i globalizacijske kulture. Molitelj ili tihi prosvjednik. Umjetnik-performer postaje 'javno tijelo', tako da predstavlja istinu i pridonosi da ona postane kolektivna vrijednost.
'K13', koji je prvi puta pokazan u Grazu ove godine, a potom u Muzeju suvremen umjetnosti u Zagrebu, predstavlja se talijanskoj publici u Oratoriju San Ludovico u Veneciji. 'K13' se sastoji od instalacije / skulpture koju čine 'svjetlo' i video. Prvo je svjetlosni objekt, visok otprilike 3 metra, osvijetljen od svjetlećih neonskih cijevi, a zbog kojih je Oratorij morao povećati svoju standardnu opskrbu energijom. Bogato svjetlo ima cilj učiniti ga nematerijalnim.
Video, s druge strane, predstavlja umjetnika koji se kreće kroz gusto šumsko područje u nesigurnom sumraku, približavajući se Tornju svjetlosti. Prizor je uronjen u tišinu, kamera je nepokretna. Svjetlosna struktura do koje dolazi doima se poput mitske vrijednosti, čija se posebna svojstva pojavljuju iz energetskog potencijala.
'K13' počinje s refleksijom umjetnika na spomenik / ne-spomenik Zagreba: 'toranj svjetlosti' u tvornici žarulja, TEŽ, danas van funkcije zbog preseljenja proizvodnje u Kinu. Toranj je bizarna funkcionalna zgrada iz 1960-ih: visoka nekoliko katova no vrlo uska, služila je kao pogon za testiranje žarulja koje su, ostajale upaljene danju i noću, tvorile prepoznatljivu referentnu točku grada u dugom vremenskom periodu. Ova čisto funkcionalna i svjetlosna arhitektura, tek sad kad je ugašena, postala je idealni svjetionik: svjetionik nade za kulturu zajednice koja se nalazi u poziciji borbe u obrani etičkih vrijednosti i kolektivne memorije.
Ako je svjetlo metafora mnogih stvari: pravde, božanskog, svijesti i razuma te samog života, ona je prvenstveno metafora samog sebe. To što je, je. Svjetlo svijetli, govori vlastitu istinu. Svjetlo je, prije svega ostalog, metafora istine. I ništa ne nudi više vrijednosti i snage prosvjedu od njegove vlastite, intrinzične istine.
Izložbu 'K13' Zlatka Kopljara producira Associazione Culturale Nuova Icona, u suradnji Associazione E. Venezia.
