U Muzeju suvremene umjetnosti, u petak, 31. siječnja, u 19 sati, otvara se izložba Magdalene Pederin 'Zaraza, 2013/2014.' Umjetnica istražuje veze između fenomena percepcije i simulacije, ispitivanja simboličkog prostora stvarnog i virtualnog i njihova međusobnog utjecaja.
vrijeme: 31.01.2014. 19,00
mjesto: Zagreb; MSU, Avenija Dubrovnik 17
Novim multimedijskim radom Zaraza Magdalena Pederin tematizira distopijsku viziju budućnosti u kojoj je humana matrica 'simulirana stvarnost' onakva kako je kreiraju strojevi s umjetnom inteligencijom. Kao i u prijašnjim radovima protagonistica je sama Magdalena Pederin, zapravo njezin avatar, istovjetan liku umjetnice u stvarnosti.
Hologramska instalacija koju predstavlja sastoji se od interfejsa, video i hologramske projekcije. Pomoću interfejsa posjetitelji odabiru tekstove iz ponuđenih opcija kao što su Platonova Republika, Debordovo Društvo spektakla, Baudrillardova Simulacija i zbilja, McLuhanov Medij je poruka i Benjaminovo Umjetničko djelo u doba mehaničke reprodukcije. Softver potom slučajnim odabirom spaja dijelove rečenica iz ovih tekstova u jedinstvenu kombinaciju. Tako u novu cjelinu pomiješani tekstovi projicirani su na jedan od zidova izložbene dvorane, dok druga, hologramska projekcija prikazuje autoricu kako iste izgovara. Odabrane tekstovi poznajemo kao vrhunske primjere analize i prikaze promjene percepcije, bilo da je riječ o prinosu "političkoj teoriji" (Platon) ili o razotkrivanju mehanizama medijske manipulacije (Debord), utjecaja tehnologije na umjetnost (Benjamin) ili pak razlikama i sličnostima zbilje i njezine slike (Baudrillard). Novonastali tekstovi kibernetički su konstrukti čiji je zadatak da potaknu kognitivno-perceptivne potencijale rasuđivanja koje imamo, a koje, izloženi tehnološkim zagušenjem svekolikim informacijama, sve manje koristimo.
Galerijska dvorana, crna kutija u kojoj su mogući perceptivni spektakli te vrste, u mnogome podsjeća na Platonovu alegoriju pećine u kojoj borave ljudi promatrajući svoje sjene ne shvaćajući da se radi o reprezentaciji izvan domašaja njihove percepcije. U Platonovu učenju objekt kao što je stolica tek je sjena ideje stolice. Fizički doživljena stolica na kojoj sjedimo tek je kopija ili simulacija, a ideja stolice je uvijek jedan korak udaljena od realnosti. Danas su zidovi Platonove pećine prepuni projektora, disko kugli, plazma ekrana i halogenih reflektora da više nismo u mogućnosti vidjeti sjene na zidu. Živimo u svijetu u kojem je umjetno postalo autentično i u kojem je simulacija postala stvarnija od stvarnosti same.
Upravo zbog toga Pederin, oblikujući novi rad, nastoji u vlastiti umjetnički jezik prevesti to kaotično zagađenje tehnološkim pomagalima pa primjenjuje estetski minimalizam te daje prednost pojednostavljenom i elementarnom medijskom jeziku.
