Vrt prošlosti i budućnosti - umjetnički projekt u suradnji sa društvenom zajednicom, njegova prva faza, odvija se u Galeriji umjetnina Split, u četvrtak, 2. travnja, od 9 sati. Prezentacije će održati turski umjetnik Erhan Oze i Branko Franceschi, dok će radionicu za djecu voditi slikarica Sunčica Perišin Tomljanović. Oblik vrta: Marko Pogačnik, Marika Pogačnik, Simona Čudovan.
vrijeme: 02.04.2015.
mjesto: Split; Galerija Umjetnina Split, Ulica Kralja Tomislava 15
Vrt prošlosti i budućnosti u svom umjetničkom aspektu nastavlja se na niz hortikulturnih projekata u praksi suvremenih umjetnika kao što su na primjer Joseph Beuys s legendarnim projektom 7.000 hrastova (1982. -1987. Kassel), Jeff Koons s mega popularnim Puppy (1992.). ili, od domaćih, Darko Fritz s tekućim hortikulturnim projektom reload_refresh_sync.
Uz optimističnu poruku životnog razvoja, umjetnički projekti s biljkama ukazuju na trajan suodnos i međuovisnost čovjeka i prirode, a hortikulturna tradicija danas proširena permakulturnim svjetonazorom jedan je od ključnih oslonaca suvremene svijest o nužnosti promišljanja održivog funkcioniranja ljudskog društva i civilizacije. Stoga je realizacija projekta optimalna kroz suradnju sa lokalnom društvenom zajednicom, a uz svoje imanentne pedagoške i šire kulturološke dimenzije, doprinosi otvaranju institucije prema javnosti i ispunjenju njene civilizacijske uloge aktiviranjem najhumanijih aspekata suvremene umjetničke prakse u svom neposrednom okruženju.
Vrt prošlosti i budućnosti zamišljen je kao poveznica u prostoru i vremenu različitih sadržajnih i građevinskih etapa postojanja i razvoja Galerije umjetnina. Projekt u sebi objedinjuje elemente umjetničkog koncepta kojeg će osmisliti umjetnik/umjetnica čija praksa objedinjuje rad sa vrtovima i iskustvo rada sa zajednicom nadasve ciljanom grupom djece školskog uzrasta, budućim posjetiteljima muzeja.
Vrt prošlosti i budućnosti u odnosu na arhitekturu zgrade produžetak je dominantne osi te je zahvaljujući staklenim površinama i vratima koje je markiraju vidljiv od samog ulaza. Tri staklene plohe (danas prekrivene nepropusnim zavjesama) u cijeloj visini unutrašnjeg zida prostor vizualno povezuju s izložbenom galerijom. Pogled na vrt u njegovoj neprekidnoj mijeni ovisnoj o godišnjim dobima i vegetativnom ciklusu biljaka osim što će unutar postava predstavljati izvrstan primjer prostorno i sadržajno specifičnog umjetničkog projekta u području društvene participativnosti i hortikulture, bit će posjetiteljima dobro došla pauza tijekom razgledavanja stalnog postava, zona odmora za osjetila i kognitivne procese. U zoni pogleda na vrt koja će radi smanjenja upada svjetla djelomično zidom biti odvojena od izložbenog prostora, bit će u tekstualnom obliku uz generalije projekta biti objašnjen projekt treće faze proširenja.
Nakon dovršetka druge faze izgradnje Galerije umjetnina na sjevernoj strani novog krila – sjenovitom prostoru omeđenom zidom muzeja i zidovima prema utvrdi Cornaro - ostalo je neartikulirano područje omeđeno : zidovima s reljefom i mozaikom iz razdoblja kad je zgrada funkcionirala kao Muzej revolucije, okružene ostacima tadašnjeg hortikulturalnog uređenja, na istočnoj strani zemljanom rampom koja vodi na razinu parka utvrde te betonskim utilitarnim objektima, a sa južne strane prostor zatvaraju velike staklene plohe izložbenog prostora u prizemlju, te ureda i knjižnice na slijedećim katovima.
Manja površina prostora prekrivena je betonskom pločom, a ostatak površine prekriven je nepropusnom folijom koja je potom prekrivena sivim tucanikom. Nakon nekoliko godina samonikle biljke počele su se probijati kroz postavljene prepreke.
U trećoj fazi izgradnje muzeja na ovom je prostoru predviđen koridor koji će nove objekte povezivati sa sadašnjom zgradom muzeja, stoga će vrt biti izveden u pokretnim kontejnerima koji će se po izgradnji treće faze izmaknuti i rasporediti u neposrednom okruženju muzeja.
