Video / Kolaž: Arhitektura u MMC Luka

Video projekcije:
Marko Lulić / Alban Muja / Ferhat Ozgur / Damir Očko / Mihovil Pansini / Pulska grupa/ Rimas Sakalauskas / Nebojša Šerić Shoba / Dario Šolman

Program 'Video/kolaž: Arhitektura' obuhvaća različite umjetničke pozicije okupljene oko reprezentiranja promjene društvene kartografije i detektiranja prostora, video radovima međunarodnih i hrvatskih umjetnika koji se kreću oko istraživanja arhitekture i urbaniteta, na primjerima gradova poput Beča, Ankare, Vilniusa, Zagreba, Pule, Sarajeva ili Prištine – mjestima gdje se isprepliću 'geometrijska racionalnost i zamršenost  ljudskih života' (Calvino), gdje se susreću modernističke utopije, distopijska budućnost i tranzicijska zbilja, gdje se presijecaju različiti društveni, prostorni ili ekonomski fenomeni.

Koncepti reprezentacije nekog grada stvaraju se na temelju različitih fragmenata – slojeva iz neposredne okoline, dnevnih rutina, svakodnevnih iskustava, dijelova povijesti, kulture i društva koji grade i oblikuju procese mišljenja i percepcije. Grad je poput mašine tvrdi Rem Koolhas gdje se unutar okvira urbanističkog diskurza i 'delirijskih mutacija' miješaju i konstruiraju nove društvene kategorije. Branka Benčić

Kretanje kamere gradskim prostorom središnje je obilježje kratkog eksperimentalnog filma Scusa signorina Mihovila Pansinija, kojeg autor snima hodajući zagrebačkim ulicama, kamerom bez nadzora. The Moderns (Vienna) Marka Lulića donosi video esej u kojemu se narativ razvija oko teorije moderne arhitekture. Rimas Sakalauskas u Sinkronizaciji očuđuje elemente socijalističke arhitekture sovjetskog razdoblja, angažira njihovu monumentalnost i simbolički kapital kako bi skliznuli u polje začudnih i neobičnih odnosa.

Poprište zbivanja videa Damira Očka ruševno je zdanje napuštena gradilišta Sveučilišne bolnice u Zagrebu, kao paradigmatskog primjera propaloga utopijskog projekta moderne, a nedovršena gradnja ove neuspjele državne investicije svojim ogoljelim konstrukcijama tvori zazornu arhitektonsku pozadinu rada. Video Ferhata Ozgura tematizira društvene i prostorne fenomene na primjeru turskog glavnog grada Ankare, podvrgnutom brojnim urbanim transformacijama, prepoznatljivom obliku tranzicijske stvarnosti.

Ferhat Ozgur uspostavlja kritičke odnose prema vrsti simboličke, ekonomske i društvene razmjene koja se odvija u gradu, ukazujući na porast siromaštva, položaj čovjeka, propale utopije, mrežu međuljudskih odnosa ili dekontekstualizirajući religijske modele. Alban Muja u polusatnom Blue Wall, Red Door, donosi sličan  prepoznatljiv tranzicijski fenomen i slučaj preimenovanja ulica na Kosovu koji unose nerazumijevanje i zbrku u svakodnevne živote.

Nebojša Šerić Shobau u radu snimanom na lokaciji u Sarajevu, koji prikazuje most i rijeku Miljacku, kao poprišta nekoliko ključnih povijesnih zbivanja, repeticijom, minimalističkim zahvatom, ukazuje, a na naslov poznate pop pjesme upozorava – da se povijest ponavlja. Geometriziran i dehumaniziran distopijski okoliš dominira videom Darija Šolmana koji se realizira kao animirani science fiction stiliziranog minimalističkog rukopisa i ogoljene linearne jednostavnosti.

U video animaciji Crveni plan arhitekti iz Pulske grupe na primjeru grada Pule interpretiraju sliku grada u vremenu kasnog kapitalizma, angažirajući alate kritičke analize u svrhu izrade 'mape krize', kao plana za grad koji se nalazi u alarmantnom stanju. Plan detektira širok raspon kritičnih mjesta, događaja i prostora, kao čvorišta postojećih i mogućih konflikata, te ukazuje na potrebu pronalaženja jasnih i funkcionalnih oblika strukturiranja i intervencije.