Preskočite na glavni sadržaj

Velimir Trnski: 'Zvuk boje'

U Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu, 22. ožujka u 19 sati, otvara se izložba Velimira Trnskog. Autor se predstavlja sa dvadeset i dvije slike nastalih u zadnje dvije godine, pod naslovom 'Zvuk boje'.
vrijeme: 22.03.2018.
mjesto: Zagreb, Studio Moderne galerije Josip Račić, Margaretska 3
url: http://www.moderna-galerija.hr/
 
ZVUK BOJE....nekome možda čudan i nespojiv naslov za izložbu, ali moguć itekako. Slikom, crtežem, bojom i linijom je moguće mnogo toga pokazati i zabilježiti.
Može se slikati skoro sve iz ljudskog poimanja...svi osjećaji kao mržnja, bijes, čežnja, želja, opsesija, depresija, sreća...ljudska stanja kao neimaština, bogatstvo, bahatost, prolaznost, vjera, starost, mladost...racionalni i iracionalni dosezi...ljudsko stvaranje i kreaivnost iz drugih umjetnosti. Može genijalan slikar ne samo zabilježiti, dekorirati, pokazati, ukazati....može dosegnuti i nebesku objektivnu ljepotu o kojoj filozofi pričaju. Teško je iluzijom na platnu potaknuti okus hrane i pića, a još teže je, ali moguće izazvati osjetilo mirisa i čulo sluha.
Ne mislim da se slikanjem muzičkog instrumenta može čuti glazba, ali ima i tajanstvenih puteva od slikara preko platna do gledaoca. Recimo... ponavljanjem određenog oblika realnog ili apstraktnog dolazimo do ritma ! To izaziva zrcaljenjem šum u našim osjetilima...i eto ti jednostavnog početka zvuka.
Moja zadnja izložba ima takav karakter....ZVUK BOJE ! (Trnski Velimir...03.2018.)

Iz predgovora :

“Trnski se u cjelovitosti rješenja koncentrira i na pojedine partije intrigantnih struktura „uzdignutih“  opipljivom reljefnošću, organiziranih u formi od presjeka organičkog do ornamentalne privlačnosti. Usitnjeni, djelomično, pointilistički udari bojom i vertikalitet crtovlja, kratkih i izduženih linija, paralelnog hoda i osamostaljenih u rastu oblika svjesno su adirani i prepleteni do stupnja naznačene čitkosti.Novi ciklus slika krajolika Velimira Trnskog neporecive je vještine izraza, jakog autorskog pečata, i neosporne ljudske i umjetničke iskrenosti.” (Stanko  Špoljarić)