U nedjelju, 9. rujna, Udruga Bašćina iz Lumbarde predstavlja novi program - Večer crvenih postoli. To je događaj kojim će se svake godine promovirati žensko stvaralaštvo u najširem smislu riječi – od umjetnosti, mode, književnosti i dizajna, do maštovitih frizura, kulinarskih i inih kreacija. Prvu Večer crvenih postoli otvaraju tri žene: Sanda Hančević, Valerija Jurjević i Vanda Ivelja, u caffe bar Maestral, s početkom u 20 sati.
vrijeme: 09.09.2012. 20,00
mjesto: Lumbarda, otok Korčula; caffe bar Maestral
Njihovo stvaralaštvo u pisanoj riječi i glazbi publici će predstaviti Maja Šestanović.
Sanda Hančević i Valerija Jurjević često dolaze u istom paketu. Uz urođenu sklonost prema timskoj igri, povezale su ih i druge okolnosti: obje su rođene u eri sedamdesetih, u istom godišnjem dobu, s Merkurom u Škorpionu. Žive u istom mjestu, na otoku svojih predaka gdje uživaju u blagodatima prometne izolacije. Zbog otočkih gena vole većinu onih čudnih stvari o kojima pjevaju klape, naročito južinu i osamu. Diplomirale su na srodnim studijima – Sanda je arheologinja, Valerija povjesničarka umjetnosti, a struke su ih i navukle na druženje. Počelo je s arheološkim istraživanjima, nastavilo se nizom projekata u Udruzi Bašćina, radom u galeriji 3VOLTA, suradnjom s Gradskim muzejom Korčula, sudjelovanjem u stvaranju i radu neformalne mreže kor::net (korčula::network), a kulminiralo je pričama.
Sanda piše oduvijek, tako komunicira s ljudima. Čim je naučila sva slova, za ukućane je pisala i uređivala časopis Semafor; prvi roman u školskoj bilježnici napisala je krajem osnovne. Nekad je više voljela pjesme, a sad joj je kratka priča omiljena forma. Jedna od njih nagrađena je Zlatnom bravurom na Pričiginu 2010. Osim što onako iz gušta vodi blog, u opusu ima nekoliko stručnih i popularno-znanstvenih radova te jedan potpuno nefunkcionalan scenarij. Valerija je isto od malih nogu radila svašta kreativno. Danas ima svoj atelier, crta, slika, fotografira, šije i daje novi život repromaterijalu kojeg nalazi u prirodi, oblikujući ga najčešće u šarene brodiće. Pisanjem ju je zarazila Sanda. Prvo su krenuli stručni i popularno-znanstveni radovi, a potom kratke priče kao vrlo druželjubiva kreacija. O njima se razgovaralo uz kavu i marendu, u pauzama arheologije, pred otvaranja izložbi, na kupanju i u šetnji; slalo ih se na natječaje, s nestrpljenjem su se iščekivali rezultati. Nakon tri objavljena Valerijina rada, uslijedila je zajednička zbirka Priče iz dva škafetina, u izdanju splitske Naklade Bošković.
Vanda Ivelja rođena je u Splitu nepoznate godine. Pohađala je osnovnu školu i gimnaziju u Korčuli, gdje živi do 21. godine, kad upisuje Pedagoški fakultet u Zadru i otiskuje se van granica opasanog grada i otoka. Piše pjesme od kad zna za sebe, a većinu uglazbljuje. Prva uglazbljena je u 6. godini, o gradu Korčuli. Počinje svirati akorde na gitari i pratiti se u 12. godini, što daje veću paletu izbora melodija na pjesme koje piše. Već 8 godina isključivo živi od sviranja i pjevanja, od toga sedam godina u Zagrebu, a u posljednje vrijeme u Splitu. Pokušava bezuspješno profurati svoje pjesme, neshvaćena od nacije koja ne njeguje kantautorstvo.
Vandine pjesme uglavnom su introspektivnog, egzistencijalnog karaktera, obojane ljubavlju prema istini i potrazi za pravim, istinitim vrijednostima.
