Varaždin: samostalna izložba Tisje Kljaković

Izgrađenim individualnim umjetničkim izrazom, Tisja je slikarica koja je svoju ideju pretočila u oblike bliske svima nama. Promatrajući životne situacije jednog neidentificiranog para, shvaćamo da svakodnevni život dvoje ljudi ne predstavljaju intelektualni razgovori ili komplicirane geste već susret u kupaoni, dnevnoj sobi ili šetnja uz obalu. U takvim naizgled svakodnevnim momentima za aktere ove priče dovoljno je da postoje i samo to. Oni ne postavljaju pitanja i ne okreću se metafizičkim odgovorima nego nesputano egzistiraju u vlastitoj slobodi, a da istovremeno ne opterećuju nikoga oko sebe.

Kompozicija je oblikovana minimalistički, uz isticanje detalja i to upravo onih koje nalazimo u svakom kućnom interijeru, iako prostor nigdje nije definiran. Umetanjem za život neophodnih elemenata kao što je namještaj ili pak jedno drvo u prirodi, autorica nam je ostavila mjesta da sami izgrađujemo ostatak ambijenta, ali i da nam naša mašta pomogne u stvaranju atmosfere.

Praznina je ovdje suvislo promišljena i uklopljena, namjerno je smještena u slikarskoj priči i ona uspješno funkcionira u oku promatrača. Izdvojeni prizori govore o načinu na koji dvoje ljudi provodi slobodno vrijeme. Oni su uvijek prisni, jedan uz drugog, ili pak udaljeni, a opet naklonjeni jedno drugom dok kontakt ostvaruju jednostavnim gestama, blago nagnutim glavama ili spojenim rukama. Njima ne nedostaju dodatni protagonisti, oni su otišli i nije ni nužno da se vrate. Ponegdje je dovoljan samo harmonikaš da zabava traje, a ponegdje samo pas kao tihi promatrač i pratitelj. Zanimljivo je da publika u vrlo kratkom vremenu može shvatiti o čemu je riječ, a opet to je postignuto na najjednostavniji način, tako da su likovi oblikovani linearno, spolovi naglašeni primarno, detalji postavljeni na bijeloj podlozi.


Tehnikom bez gomilanja i kompliciranja autorica se približava svima. Misao o dopadljivosti prepuštena je svakome od nas, jer ona je uvijek prisutna, neizbježna, a umjetnički dosezi široki. Tako je i sa cvijećem na stolu, glazbenim instrumentima, pticom na grani, čašom vina… Svi elementi postoje i u našoj i u umjetničkoj realnosti, a njih možemo voljeti i ne moramo. Na kraju, vraćajući se na ideju o jednostavnosti, mogli bismo postaviti i pitanje o granici našeg vizualnog osjetila. Promatrajući slike može nam se učiniti da se one nadovezuju jedna na drugu, da je tijek naracije itekako prisutan, no nije li tako i u stvarnom životu? Svaki segment u zbilji praćen je prethodnim, a vođen je idućim.
 
Kombiniranjem akrline boje, olovke i aplikcija koje formiraju reljef, Tisja dokida formalne slikarske elemente kao što su perspektiva ili svjetlost, no na taj način sve ostavlja otvoreno, a opet shvatljivo. Zadirući u područje nadrealizma radost života sažima na bitno, jer u mašti je moguće da su harmonikaši padobranci ili da ljubavnici žive u krošnji drveta. Pojednostavljujući situacije autorica se približila svima, likove je oslobodila, prazninu ovjekovječila, sve nesputano živi i nastavlja se. Iva Potočnik  
 
Tisja Kljaković rođena je 1979. godine u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti –smjer slikarski dizajn.  2003. diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Živi i radi u Splitu. Izlagala je na dvadesetak samostalnih i više skupnih izložbi. Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Gleriji Sv. Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta.