Utorkom u Galeriji / Fast Forward: Mario Leko

Transgredirajući okvire formalnosti, Mario Leko se u svom projektu bazirao na intuitivnoj sferi snova. Rad je nastao kao projekt prikupljanja snova oglasom preko interneta. Bilo tko je mogao poslati audio snimku sna kojeg je bio voljan podijeliti s autorom. Snimke je trebalo poslati na materinjem jeziku i uz njih priložiti pisani prijevod. Snimatelj video uratka je Matko Petrić, a koncept, montažu i izvođenje ili 'performing' potpisuje Mario Leko. Video je autorov način vizualne interakcije sa slučajnim sanjarima, više po intuitivnoj nego narativnoj ili ilustrativnoj liniji što ju je mogao iskonstruirati od prikupljenih snimaka. Prostor za snove pronašao je u bivšoj sinjskoj vojarni Ivaniša Nelipića, čije su se napuštene sobe, nekoć različitih funkcija, sada konkretizirale kao spavaonice. „Soba za snove“ udomila je snove sedam potpuno nepovezanih osoba koje pričaju o svojim snenim sjećanjima. I dok se u pozadini čuju izvorne audio snimke ovih sanjara, sam umjetnik u pidžami tumara napuštenim hodnicima i prostorijama 'Sobe za snove'.

Povremeno se pojavljuju elementi tek naoko nepovezani s djelom, kao što su konj i potapanje jastuka. 'Jastuk' je naziv ranijeg Lekinog rada, fotografija načinjenih analognim fotoaparatom. Radi se o svojevrsnom autoportretu gdje lice autora ostaje prekriveno jastukom koji grli. U 'Sobi za snove' jastuk biva potopljen, što je na određen način povezano i s neobičnim motivom konja. Slijedeći vlastitu intuiciju ili inspiraciju, autor je u svoj rad svakako htio uvesti pojavu konja. Tek je kasnije sanjao spašavanje tog istoga konja koji se utapa u vodi. Time je ovaj element naposlijetku zaokružio te povezao početak i osnovu samog djela s njegovim krajem, potapanjem jastuka. S pravom možemo reći da je ovaj video postao i ostao intuitivni projekt, baš kao što i sama njegova tema nije ništa drugo nego - intuicija. Marita Pastuović