U ponedjeljak, 11. travnja, u 19.30 sati, na Velikoj sceni HNK u Varaždinu, održat će se praizvedba baleta My Name is Nobody/ Zovem se Nitko, skladatelja Frane Đurovića i koreografa Massimiliana Volpinija, u koprodukciji Muzičkog Biennala Zagreb, HNK u Varaždinu, i Koncertnog ureda Varaždin.
vrijeme: 11.04.2011. u 19.30 sati
mjesto: Varaždin, HNK, Augusta Cesarca 1
Festivalski plesni ansambl: Dina Ekštajn, Ida Jolić, Zvonimir Kvesić, Irena Mikec i Petra Valentić
Izravni prijenos predstave moći će se pogledati u zagrebačkom kinu Tuškanac.
'Balet Frane Đurovića u koreografiji Maximiliana Volpinija istražuje zapadnjačku povijest ideje o sustavu integracije pojedinca u društvo pojedinaca, koja se s jedne strane oslanja na njihovu psihološku želju da budu vođeni, odnosno da njihova pojedinačna mišljenja budu prevladana
(supreme) zajedničkom ideologijom koje je nositelj jedan izniman, prevladavajući pojedinac, dok se s druge strane istom odupiru idejom pobune i revolucije koja je upisana u same temelje monoteističkih religija zapada. Ideolog koji vodi narod, odnosno ideologija kao opća politička ideja koja nadvladava ostale političke ideje puka osnova su uređenja svih društvenih sistema zapada kroz povijest do danas. Pitanje prevlasti jedne velike ideje nad mnoštvom sitnih je ujedno i prirodoslovno pitanje prevlasti vođe čopora nad čoporom – ako se prevlast uspješno ne provede, sustav će se samoukinuti.
Balet 'Zovem se Nitko' prvenstveno želi postaviti pitanje je li ta psihološka potreba za jednakom pripadnošću svih, bez obzira na njihovu volju, nasilničke i mutantske prirode ili pak iskaz volje za lijepim i dobrim, odnosno konformizam koje ljudsko društvo nastoji aktualizirati?
Arthur Schopenhauer, prečesto optuživan za mizantropiju, makar je poput Tolstoja zapravo bio istinski filantrop, zapisao je: 'Ljudska egzistencija mora biti neka vrsta greške'.
Suprematizam će, kao izvorna ideja nadvladavanja, stoga biti dramski okidač koreografsko-izvedbene slike baleta koja će politiku pokreta usustavljivati u odnosu na veliki bijeli kubus – scenografski, determinirajući element. Mogli bismo balet 'Zovem se Nitko' nazvati prema tome suprematističkim baletom.' (Irena Čurik)
