Vukovarska franjevačka crkva sv. Filipa i Jakova, sagrađena 1732. godine na visokom, slikovitom položaju ponad Dunava, bivajući dominantnom točkom grada tijekom stoljeća, punih je 15 poslijeratnih godina, nakon što je 1991. gotovo porušena i devastirana u razaranjima Vukovara, obnavljana da bi konačno zasjala u novom/starom sjaju.
Uoči nedjeljne posvete, u petak, 25. listopada, nakon svete mise, u 19.30 sati obavljen je blagoslov i kolaudacija orgulja. Varaždinski katedralni orguljaš Višeslav Jaklin izveo je djela Duruflea, Vivaldija, Bacha i Papandopula.
Sa svojih 58 metara duljine nakon velike historicističke obnove i dogradnje krajem 19. stoljeća, ta je crkva među najvećima u Hrvatskoj. Impresivni sklop samostana i crkve najmarkantnija je građevina baroknog Vukovara pa je i obnova, kako to ističe župnik fra Ivica Jagodić, bila od iznimne važnosti, ali ne samo zbog revitalizacije spomeničke baštine, nego i duhovnog života Vukovaraca i 'dokaza da smo se unatoč svemu – vratili'. Župnik se prisjetio kako je na crkvu i samostan u jesen '91. palo više od 3.000 granata, većina umjetničkog inventara bila je odnesena po okupaciji grada, da bi 1996. u posljednji tren, kako navodi, američki general J. P. Klein, poslavši UN-ove trupe uspio zaustaviti 'zloćudni pokušaj da se crkvu sravni sa zemljom'.
- Samostan s crkvom u svome monumentalnom arhitektonskom habitusu stoljećima je čuvao neprocjenjivo umjetničko i kulturno blago, posjedovao je vrlo vrijedan inventar, bogatu knjižnicu s rijetkim izdanjima i malu galeriju slika. Po kompleksnosti i cjelovitosti baštine svrstan je među najvrednije spomeničke sklopove kontinentalne Hrvatske, napomenuo je pater Jagodić i dodao kako je, zahvaljujući franjevcima u Iloku i Zemunu, sačuvan veći dio samostanskog blaga i sakralnog inventara crkve koji su nakon obnove i restauracije iznova tamo gdje pripadaju - u Vukovaru.
Veći dio u ratu otuđenog kulturnog blaga je 2004. posredstvom Ministarstva kulture, vraćen. Završni račun obnoviteljskog posla još nije poznat, no o zahtjevnosti obnove govori već i slika da su unutar crkve, kad su se vratili franjevci, rasla stabla. Danas, nakon kompletne obnove, na koru su nove orgulje čijim je obnoviteljima bilo dano i nekoliko ostataka starih orgulja, iz 1939. godine, da ih ukomponiraju. Sada s 38 registara, s dva sviraonika, svojom osebujnošću zauzimaju cijeli korski prostor i ubrajaju se među najveće u hrvatskim crkvama. Glavni oltar, posvećen patronima crkve sv. Filipu i Jakovu, iznova je izgrađen prema sačuvanim fotografijama, dok je kapela u crkvi ostala neobnovljena da zauvijek simbolizira ranu iz 1991. godine. A u svetištu na posebnom je mjestu 'ranjeni Isus', bez jedne ruke i noge, kao simbol stradanja u Domovinskom ratu, kojeg je posvetio papa Ivan Pavao II., prigodom svog posjeta Osijeku 2003. godine, podsjetio je pater Jagodić.
Autorica: Sanja Butigan
Izvor:
www.glas-slavonije.hr
