Otvorenje samostalnih izložbi Anne Hausner i Ive Haramina Milinković te prezentacija fotografskih knjiga i fotografija nastalih u sklopu projekta 'Lokalni dnevnik' održat će se 22. svibnja, s početkom u 20 sati, u Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu.
vrijeme: 22.05.2015. 20 h
mjesto: Grožnjan; Gradska galerija Fonticus
O projektu 'Lokalni dnevnik / Local Journal':
U sklopu radionice, studenti fotografije i grafičkog dizajna obiju akademija surađivali su na izradi fotografskih knjiga, istražujući socio-kulturne, političke i arhitektonske strukture grada Grožnjana. Svaka je grupa studenata odabrala drugu polazišnu točku u vizualnoj analizi i reprezentaciji svakodnevnog života grada, kreativno ih interpretirajući u vlastitom radu i oblikovanju knjige.
Mentori: Olja Triaška Stefanović, Juraj Blaško, Akademija likovnih umjetnosti i dizajna iz Bratislave, Slovačka, Darije Petković, Maša Bajc, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatska
Studenti: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Hrvatska: Darija Cikač, Gloria Lizde, Lili Zaneta, Denis Butorac, Ante Delač / Akademija likovnih umjetnosti i dizajna iz Bratislave, Slovačka: Ivana Durkáčová, Ján Skaličan, Luboš Kotlár, Denis Kozerawski, Andrej Žabkay, Magdaléna Scheryová, Tereza Šufliarska, Gabriel Sëbo, David Kalata, Jakub Dušička)
Anna Hausner: Izvješća o mijeni
Pred nama su vizualna izvješća Anne Hausner: kratka kao pjesma, ali slojevita i višeznačna poput romana. Predmet ovog postava je vizualizacija doživljaja neprestanog gibanja, promjena i nestalnosti pojava u prirodi i paralelno s time, u nama samima. Ponuđen je razvoj promišljanja koji se u premisi može podudarati sa snoviđenjima i koji je tijekom realizacije prošao niz doživljajnih i spoznajnih pomaka. Autorica ovim likovnim zapisima ublažuje granice između disciplina kao što su umjetnost i znanost i nudi komentar graničnih spoznaja. Plemenitim likovnim jezikom ona otvara područje suočavanja s imaginarnom realnošću i vizualizira bogatstvo osobnih doživljaja. Promatrajući okolinu, prepuštajući viđenje senzibiliziranom duhu, Anne Hausner problematizira ustaljena viđenja prodirući u bit viđenog/doživljenog. Uočeni oblici procijeđeni su kroz membrane spoznaja. Titravost svjetla miješa se s titranjem vremena. Umjetnica zna da pogled može zaustaviti trenutak. No, isto tako zna da je pogled privremen i da je trenutak samo dio niza tijeka vremena. U isti čas mi smo i ovdje i negdje drugdje. Odmah za tim taj trenutak je potrošen i već smo u nekom drugom trenutku. Iako su neke manifestirane kao neznatne, promjene se kontinuirano događaju. Površnim doživljajem uveličavamo važnost pojmova, a da ne želimo prihvatiti neminovan tijek, slijed promjena. (Eugen Borkovsky, V. 2015.)
Iva Haramina Milinković: Mapiranje prostora stanja
Namjera nagoni umjetnika da izabere sredstva i materijal kojim bi izgovorio zamišljeno. Iva Haramina Milinković kao gradivo za oblikovanje/preoblikovanje rabi olovku, akrilne boje, platno, konac, žicu, ovčju vunu. Nalazimo tragove rezanja, gužvanja, crtanja, paljenja. Ovom građom i načinima upotrebe ostvaruje bizarne kombinacije.
Formiranje predmeta i izvlačenje njihove znakovitosti iz memorije omogućava poigravanje. Konfrontacija netipičnih materijala govori o slobodi pristupa kreativnom činu. Još jednom se potvrđuje da u svijetu suvremene umjetnosti tehnologija ili materijal ne označava status djela. Poetika papira, tekstila, žice i podatnost materijala, zavodi umjetnicu. Ona intervenira traženjem novog značenja. To postiže efektno se ograničavajući na jednostavne postupke: formiranje plošnih i/ili linijskih formacija, zauzimanjem prostora. Umjetnica zna da oštrina može prepoznati sjećanje. Rez je kontroliran memorijom.
Autorica dopušta liniji ili plohi da postanu praznine ili ispune. I pozitiv i negativ ujednačuju vrijednosti. Umjetnica kasnije popušta svjetlosti. Svjetlost postaje suradnik. U konačnici, ovi radovi usklađeni su s upotrijebljenom tehnologijom. Integriranje izrezanih, gužvanih ili formiranih neizrezanih oblika postaje akcija koja rezultira artefaktom koji postaje umjetnički predmet u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju nedjeljiva cjelina. Često, oduzimajući obliku njegovu materijalnost, pokazuje se sjena. Likovnom je artefaktu uvjetno oduzet uzrok, a naglašena posljedica. Ovom inverzijom senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja. (Eugen Borkovsky, V. 2015.)
