Tri knjige, tri autorice, tri žanra i jedno područje − hrvatska dječja književnost

• Marijana Hameršak: Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke (Algoritam, 2011.)

Knjiga Marijane Hameršak istražuje odnose književnog žanra bajke i predodžbi o djetinjstvu, podrobno izvještavajući o počecima žanra u okrilju hrvatske dječje književnosti. Povijest bajke u nacionalnim književnostima nikada nije samo povijest književnosti ili književna povijest, nego povijest oblikovanja i proizvodnje značenja povezanih s djetetom, djetinjstvom i dječjim čitanjem ili slušanjem. (Dubravka Zima, iz uredničke  recenzije)
 
• Andrijana Kos-Lajtman: Autobiografski diskurs djetinjstva (Ljevak, 2011.)

Autobiografski diskurs djetinjstva prva je znanstvena studija koja usustavljuje cijelo jedno područje iz produkcije dječje književnosti te ga tumači s obzirom na status autobiografskog subjekta, odnosno, identiteta i njegove diskurzivne realizacije u djelima hrvatskih pisaca 20. i 21. stoljeća. Ekspertizi čak četrdesetak pripovjednih djela prethodi iscrpna, u svakome pogledu moderna rasprava o istraživanjima autobiografskog diskursa u svjetskoj i domaćoj književnoj znanosti. (Vinko Brešić, iz recenzije)
 
• Dubravka Zima: Kraći ljudi: povijest dječjeg lika u hrvatskom dječjem romanu (Školska knjiga, 2011.)

Spoznaja da je pojam i predodžba djeteta u pripovjednim djelima dječje književnosti ne nešto fiksno i zauvijek zadano već da je to promjenljiva kategorija koja stalno iznova zadobiva značenja, ne samo u povijesnoj i društvenoj dimenziji, već i u ovisnosti od stavova i vizija pojedinih autora, ključna je za razumijevanje dječje književnosti. Upravo ta spoznaja o dječjem liku u dječjem romanu koji se nužno i neprestano puni društveno i povijesno uvjetovanim predodžbama djetinjstva temeljna je aksiomatska postavka Zimine knjige. (Berislav Majhut, iz recenzije)