Tri izložbe u Gradskoj galeriji Fonticus

Luka Čačić predstavlja se kolekcijom slikarskih radova većih dimenzija. Radovi su izvedeni uljem, akrilom i/ili voskom na grubom platnu, juti. Već pri prvom pogledu na niz otkrivamo tematsku i tehnološku igru. Motivi se ponavljaju u raznorodnim pristupima. Kao da su izrađeni u različitim vremenskim i svjetlosnim uvjetima. Raspoznajemo grupu mladića postavljenih u grane krošnje velikog stabla. Iako su svi motivi isti, razlikuju se obradom, tehničkim postupcima na podlozi, kolorima ili formatima, a u konačnici dojmovima koje emaniraju. Čini se kao da su neki naslikani klasičnim načinom, neki otisnuti, a neki izvedeni pomoću šablonama prenesenih osnovnih formi.(..)

(..) Katarina Fabijanić predstavlja kolekciju objekata manjeg formata koji svi nose reljefne karakteristike. Svi spadaju u kategoriju geometrijskih apstrakcija. Ovi radovi izazivaju zanimanje u prvom čitanju. Nove konotacije bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada te rad kao dio niza ili grupe, što ovisi o postavu. Ovime, autorica problematizira zbirku, galeriju, muzej. Nižući objekte koji su nastali kao serija, postav postaje instalacija, jedan rad. Umjetnica je projekt zazmišljala kao instalaciju. Zbirka kao umjetnički oblik (Groys)..

(..) Igor Vasiljev gradi osebujne prostore usmjerene oblikovanju teatarske iluzije. Oni su u premisi uvijek određeni sižeom sinopsisa zadanog događanja kojeg nazivamo i doživljavamo kao kazališnu predstavu. Iako je svaka izvedba omeđena zadatostima, prije svega tekstova, interpretacijskih mogućnosti glumačkog kadra i tehničkih, fizičkih uvjeta pojedinog teatarskog zdanja, Igor Vasiljev uspijeva iskoračiti iz uobičajenih scenskih oblikovanja. Većinu njegovih oblikovanja scene možemo, izdvojeno od predstava, doživjeti kao ambijentalne instalacije. (..) iz teksta Eugena Borkovskog