U Gradskoj galeriji Turnac u Novom Vinodolskom u četvrtak, 27. lipnja, u 21 sat, otvara se izložba crteža i slika Tomislava Buntaka. Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, a radovi se mogu razgledati do 13. srpnja.
vrijeme: 27.06.2013. 21,00
mjesto: Novi Vinodolski; Gradska galerija Turnac
Tomislav Buntak slovi danas kao jedan od najzanimljivijih umjetnika suvremene hrvatske likovne scene. Njegov jedinstveni izričaj proizišao je iz moćne sinergije metjerske izvrsnosti, discipline, umjetničke slobode i beskrajne fantazije, gradeći tako, u stalnim kreativnim dvoglasjima narativnoga i snovito-imaginativnoga, opisnoga i asocijativnoga, misaonoga i emotivnoga, jedan sasvim poseban svijet. Svijet u kojem vladaju bujna linija i ekspresivna boja, koje se naizgled šire bez kontrole, a ustvari su profinjeno organizirane u sustav, funkcionirajući najčešće unutar nekog mitološko-sakralno-simboličkog ili fantastičnog narativa, s uvijek prisutnim ljudskim likovima kao glavnim motivom.
A ti ljudski likovi su uvijek buntakovski prepoznatljivi: uz rijetke iznimke, izduženi su i elegantni, nevino nagi, iskonski slobodni, 'arhaično' nasmiješeni, laki i nestvarni, utopljeni u arkadijski krajolik, ili postavljeni u mistični interijer. Ponekad oni zajedno s florom i faunom pejzaža prividno zagušuju kadar (može se učiniti, do granice izdržljivosti). Međutim, to je tek privid, jer Buntak uvijek promišljeno plete naraciju i pazi na kompoziciju, pri čemu mu je važna ne samo izvrsnost izvedbe, nego i disciplina duha i razmišljanja, pa meditativno i kontemplativno uranja u rad, puneći ga energijama i vibracijama svoga bogatog unutarnjeg svijeta.
Gradeći tako svaki puta i dograđujući djeliće jedne osobne, paralelne zbilje, u kojoj je sve simbol i znak. U kojoj je sve istodobno i realnost i snovita fantazija, u kojoj su realije i mitovi isprepleteni – i sve postaje moguće. Likovi u njega supostoje u nekom sretnom, šutljivom suživotu, u kojem ne komuniciraju, ali zato pozitivno energetski vibriraju, odašiljući autorove poruke o ljudskosti, istini i dobroti; vitalnosti, životnome poletu i harmoniji duha, tijela i djelovanja; jedinstvenome skladu elemenata prirode, integriranosti čovjeka u tu prirodu i našem sveukupnom odnosu prema univerzumu – i Bogu. Bilježeći u toj priči, s mnogo introspektivnoga i iskustvenoga, autobiografskoga i ludičkoga, važnost svoga postojanja i bit svoje egzistencije.
Buntakovo dosadašnje stvaralaštvo - i u crtežu i u slikarstvu, pokazuje njegovu ljubav prema suvremeno koncipiranim povijesnim sintezama. Prema znalački-promišljenom zahvaćanju u dragocjeni trezor povijesti umjetnosti i otud odabir onih elemenata koji su bliski njegovu umjetničkom nervu: ideal ljepote renesanse, gauguinovsku egzotiku primitiva, malo odjeka romantizma i simbolizma, prisjećanje na matisovske pastorale s nimfama, neo-impresionistički kolorizam, te nešto od poetike lirske apstrakcije, čemu na kraju on dodaje ono najvrjednije i najautorskije: svoju osobnu interpretaciju. Interpretaciju koja govori jezikom suvremenosti, jer se veže na današnje medije (strip, grafiti), kao i na nove tehnike i materijale (fluorescentne boje, UV-svjetlo). A to sve onda u konačnici djeluje kao intrigantni, harmonični spoj prostora i vremena, oka i ruke, opservacije i imaginacije, u Buntakovu osebujnom autorskom likovnom univerzumu.' Višnja Slavica Gabout
