Tobias Putrih: izložba 'Pa da, da, da.'

''Pa da, da, da je projekt kojim pokušavam, da nađem odgovor na pitanje o materijalnosti projekcijskog platna. Ako je projekcijsko platno stvarno neki važan objekt, sa svojom funkcijom i estetikom, da li bi onda postojala mogućnost, da je ima projekcijsko platno snažniju prezenciju nego projekcija na njemu? Pa da, da, da nudi odgovor - projekcijsko platno postiže najveću snagu baš u trenutku, da simulira materijalnost, kad simulira, da nije samo bijelo ili sivo platno, nego da je izrađeno iz “materijala”, u tom primjeru zlata. Obična žuta boja projekcije se na tankom polivinilu, koji se inače koristi za prekrivanje namještaja, transformira u sjajnu žutu, u boju zlata. Što vidimo, je veliki zlatni list koji visi usred galerije i pomalo se miče uz ljude koji prolaze kraj njega. Projekcijsko platno u tom primjeru postane materijal i pretvara se, da nije ni projekcijsko platno. Alkemija projekcije koja pretvori polivinil u zlato, je u stvari snaga ekrana, platna. Ali problem je u tome, da projekcijsko platno u opisanom trenutku, nije više ekran ili platno, nego je privid zlata. Njegova materijalnost postoji, ali nije to što na prvi put izgleda.'' (Tobias Putrih)