Od 13. do 19. prosinca 2011., na javnim mjestima Zagreba (Heinzelova i Držićeva ulica), predstavljaju se radovi umjetnika Tanje Deman i Silvija Vujičića, koji u mediju billboarda odgovaraju na iskustvo grada koji se stalno mijenja i oblikuje. Radovi su dio projekta u sklopu serijala Ploha/površina (Plane/surface).
vrijeme: 13.12.2011.
mjesto: Zagreb
Medij umjetničkog rada – billboard, standardno oglasno mjesto u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. U postizborno vrijeme u urbanom krajoliku politiku ćemo nakratko odmijeniti umjetnošću, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima koji kontekst izložbe čine redundantnim.
Izložbe se mogu pogledati iz vizure vozača, pa i putnika u tramvaju na lokaciji u Držićevoj ulici; odnosno isključivo prolazeći mimo u vožnji na lokaciji u Henzelovoj ulici. Donedavnoj, bivšoj, i novoj istočnoj granici zagrebačkog središta, između kojih se događa smjena industrijske, ali vitalne, produktivne zone, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijarnim, uglavnom bankarskim i preprodajnim-preprodavačkim sektorom.
Tanja Deman, Špilja, 2011. Lokacija: Držićeva – kod Branimirove (Plinara)
Špilja je temeljena na sceni iz video rada Abode (2011.), koji prikazuje seriju stvarnih i nadrealnih prostora prirode i modernističkog grada. Špilju je autorica, koja živi i radi na relaciji Nizozemska-Hrvatska, snimila kraj Modrog jezera pored Imotskog, a pučinu na Sjevernom moru, tj. na izlasku iz Rotterdamske luke. Fotografija funkcionira kao instalacija koja prostorno komunicira s okolišem kao prolaz.
Koristeći dijalog između medija fotografije i videa, radovi Tanje Deman su usmjereni na istraživanje psihologije prostora modernističke i suvremene arhitekture, posebno u okviru prostora za kolektive, te njihov odnos prema prirodi. U svojim djelima ona se referira na težnje čovjeka za osvajanjem i podređivanjem prirodnih prostranstava racionalnom i političkom poretku, te na posljedice tih težnji, koji se uzrokovale čovjekovu snažnu psihičku potrebu za povremenim bijegom od urbanih sredina.
Silvio Vujičić, Ples smrti, 2011. (franc. Danse Macabre, engl. Dance of Death, njem. Totentanz, lat. chorea macabæorum). Lokacija: Heinzelova, razdjelni zeleni pojas – sjeverno od Nove Branimirove do Zvonimirove ulice
Rad je nastao kao svojevrsni rekolaž fotografije (iz vremena 1946. - 1950.,) nepoznatog fotografa. Činom izolacije slova O nastalo je Kolo, aktualno nepopularan folklorni ples. Crni ljudi, u grču poput onog pred nišanom puške, na bijeloj snježnoj pozadini otvorili su novo područje, gotovo okultnu situaciju utvara/ukazanja. Pronalaženje vintage fotografije koja dokumentira nestale ideologije i kaptira povijesne i/ili anonimne osobe u ritualu čija simbolika je davno zaboravljena ili zanijekana, nužno evocira temu vanitasa.
Autorica tj. kustosica serijala Ploha/površina (Plane/surface) je Silva Kalčić.
Prvi dio serijala Ploha/Površina (Plane/Surface) izveden je u suradnji sa Studentskim centrom Zagreb na lokaciji SC, Savska 25. U njemu su sudjelovali umjetnici Darko Fritz, Vlasta Delimar, Sandro Đukić, Igor Grubić, Vlado Martek, Predrag Dubravčić, Sofia Silvia Potočki i japanska fotografkinja Ikuko Maeda.
