Otvorenje izložbe autorice Tajči Čekada pod nazivom 'Veprica / Vepar / Veprovina', održava se u petak, 11. srpnja, u 20, 30 sati, u galeriji Erste banke u Rijeci. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Branko Cerovac.
vrijeme: 11.07.2014. 20, 30
mjesto: Rijeka; Erste banka, Franja Supila 6
Izvorno, primat nazvan kasnije, akademski homo sapiensom nije bio alijeniran, otuđen od životinja i okoliša, još nije bio oštro zasječen rez kultura /priroda. Štoviše, svatko je znao za svoju 'divlju dušu' koja je bila životinja i tumarala prašumom dok je čovjek drijemao u svojoj spilji, kolibi ili šatoru. Čak se i Krist pojavljuje kao riba ili janje, jaganjac božji koji se u Apokalipsi, Otkrovenju starog Ivana prognanog na Patmos, promeće u prilično monstruoznu božansku zvijer – osvetnika, dok Veliki Crveni Zmaj vreba trudnu Ženu Odjevenu u Sunce da već jednom rodi, ne bi li se dočepao Djeteta, najdraže mu hrane.
Jung pred smrt spominje u svojim Sjećanjima ( C.G.Jung, Sjećanja, snovi, razmišljanja ) da je doživio Svadbu Janjeta, neopisivo iskustvo, i da je točno znao da je to to, baš taj misterij, ma što inače mislili smrtnici koji nisu imali tu sreću.
Riječka umjetnica Tajči Čekada se u nizu svojih performansa i video uradaka bavi upravo tim i analognim ispitivanjima kompleksnih relacija Čovjek – Životinja odnosno Kultura – Priroda. Izbavljenje čovjeka nije moguće mimo izbavljenja životinje, to je načelo koje se kao logos i telos provlači kroz upravo fanatičnu opsjednutost brojnih suvremenica/-ika etičkom i estetičkom problematikom našeg odnosa prema životinjama. Od antičkih i srednjovjekovnih, renesansnih i baroknih alkemičara do Marxovih 'Ekonomsko – filozofskih rukopisa' i psihoanalize uvijek iznova se vraćaju i variraju ti motivi kulturnog bestijarija kojima recentna video produkcija i fotografije Tajči Čekade daju dostojan i veoma intrigantan prilog.
Video s prizorima procedure u kojoj suvremeni 'homo sapiens' živu divlju svinju 'pretvara' u ljudski prehrambeni proizvod prezentira realno naličje antropoloških i etnografskih stereotipa čiji simbolični imaginarij 'preistančanim' posjetiteljima pacificiranih i 'blagih' izložaba nije nepodoban: 'narodni običaji','nematerijalna baština' (invizible heritage), kićena oružja i oruđa, kuhinjski pribor i posuđe, krznene bunde, perjanice, lovačka oprema,lovački ukrasi, simbolika ( Sveti Eustahije/Hubert, Jaegermeister, Laibach Kunst ) , rogovi, trube...,ukratko, sav taj elegantni humani, kulturni instrumentarij lova, 'uljuđenog' ubijanja životinja i njihove konzumacije.
Ergo, da bi se neki stereotip 'razorio', valjda ga prvo treba i razotkriti, raskrinkati, suočiti se s istinom i fenomenologijom stvarnosti kojom se fantazme i stereotipi hrane. Jer kultura nije samo maska,'sublimat' ili pak nekakav surogat i simulakr, naravno ideologijski iskrivljen i lijepo upakiran 'stav', neko 'podobno' mnijenje odnosno predrasuda, već bi u prvom redu trebalo razviti dublji kritički uvid u razloge tolike učinkovitosti i neprolaznosti arhetipova, ne tek suvremenih, sekulariziranih, 'pop' stereotipa poput artificijelne 'Barbike/Kena'. A na umjetnici/-ku je da publici proširi,a ne suzi percepciju i shvaćanje stvarnosti. Nije artist kriv što stereotipi imaju i brutalne učinke na živa bića, a 'kultura' hipokrizije, licemjerja i laži jako nizak prag tolerancije na istinu. Nojevi s glavom u pijesku nisu kriterij istine niti vrijednosti umjetničkog djela.
Umjetnica Tajči Čekada pošteno i estetski osmišljeno kontrapunktira obje strane medalje ljudskog civiliziranog odnosa prema 'divljoj' prirodi i 'divljoj misli' ( Levy Strauss ). Branko Cerovac
