U srijedu, 15. lipnja, u 20 sati, u Galeriji Bačva, otvara se izložba fotografija Stanka Abadžića pod nazivom 'Berlin - skice za portret grada'. Izložba se može pogledati do 29. lipnja.
vrijeme: 15.06.2011. 20,00
mjesto: Valmiera, Latvia
... Da bi proizveo efekte začudnosti i oneobičenja slikar Giorgio de Chirico nije na svojim slikama nastalim okvirno od 1910. do 1920. samo iskrivljavao perspektivu, ubrzavao konverencije i izmicao točku bijega, Fluchtpunkt, nego je posebnu snagu postizao nelogičnim rasporedom sjena i osvijetljenih zona. Isto tako melankoliju na svojim prizorima dobivao je i naglašenom prazninom, odsutnošću živih bića.
Ljudi su ovdje iščezli i prazninu shvaćamo kao odsutnost. To isto nalazimo i na fotografijama Stanka Abadžića. Kada snima prizore sa stanica gradske željeznice, ta obično ljudima ispunjena mjesta, sada zjape prazninom. Da bi ispunio prazninu, fotograf će čudnim sjenama, iznenadnim osvjetljenjem ili odbljescima postići osobit dojam punoće. Kada pomišljam na fotografije Berlina, najčešće se prisjećam nekih koje je snimila Lotte Jacobi. Prije nekoliko godina otkrio sam one koje je radila njezina mlađa sestra Ruth i potpuno su me osvojile. Ruth Jacobi snimala je, moglo bi se reći, prizore bez osobitoga značenja.
Prizore uhvaćene na njujorškim ulicama, osobito onim u Lower East Sideu krajem dvadesetih, baš kao i one koje je snimala u Berlinu. I New York i Berlin imali su nešto zajedničko u viđenju ove sjajne fotografkinje: poznate i manje poznate fragmente konkretnih mjesta ona je uspjela pretočiti u krhotine vremena. Upravo to čini i Stanko Abadžić: on ne priča priče, ne otkriva nam panorame, nego mrvi cjelinu očekujući kako ćemo iz sićušnih dijelova dobiti ono što je njegova namjera: prikazati njegovo osjećanje Berlina. Taj postupak da prikaže ne konkretnu sliku, nego dojam koji slika nudi, podsjeća me na efekte koje nam pruža jedna lijepa i stara naprava, reklo bi se igračka. To je kaleidoskop. iz predgovora Zvonka Makovića
