U predvorju Muzeja suvremene umjetnosti, u petak, 1. srpnja, otvara se interaktivna izložba Nemanje Cvijanovića pod nazivom 'Spomenik sjećanju na ideju o internacionali'. Projekt se bavi fenomenom marginalizacije revolucionarnih ideologija suvremenih društava i političkom pasivnošću potlačenih slojeva istih. Izložba je otvorena do 17. srpnja.
vrijeme: 01.07.2011.
mjesto: Zagreb
'Spomenik sjećanju na ideju o internacionali' spomenik je ostacima kolektivne memorije koja se odnosi na ideju o revoluciji i klasnoj borbi.
Zamišljen je kao interaktivna instalacija čiji valjak, pokrenut motorikom ljudske ruke, proizvodi zvukove revolucionarne himne 'Inernacionala'. Slijedi lančani prijenos zvuka, koji proporcionalno povećava svoj volumen (mrežom povezanih mikrofona pojačala i zvučnika također proporcionalno sve veće i veće snage). Instalacija se proteže prostorom tako da svaki slijedeći mikrofon i zvučnik poprima veće dimenzije i veću snagu. Tiha i nježna melodija s početka instaliranog zvukovnog lanca na kraju dostiže razornu silinu, a početni čisti zvuk, pomiješan s ostalim šumovima iz vremena i prostora interakcijskog djelovanja, gubi na svojoj izvornoj bistrini i čistoći - baš kao što se to događa i kod odnosa teorije i prakse u gotovo svim društvenim revolucijama.
Instalacija svojom formom i sadržajem podsjeća na Tatljinov 'Spomenik Trećoj internacionali'', građevini koja je prema projektu trebala doseći visinu Empire State Buildinga, a sastojala se od tri rotirajuća valjka. Donji, najveći, trebao se okrenuti oko svoje osi za godinu dana, a u njemu je trebala biti smještena Skupština Treće internacionale. U srednjem, koji se okretao oko sebe za mjesec dana, bila je njena vrhuška. Vrh se okretao jednom dnevno i sadržavao u sebi radio stanicu Treće internacionale, koja bi gigantskim odašiljačem prekrivala zemaljsku kuglu, jednako kao što ju je trebala pokriti svjetska revolucija. Tatljinov spomenik trebao je biti spomenik novome svijetu i vremenu, spomenik omogućenom nemogućem, spomenik ujedinjenom čovječanstvu u borbi za ravnopravnost i miran suživot sviju bez obzira na različitosti, spomenik prosperitetu i svijetloj budućnosti.
Ova instalacija postkonceptualnim pristupom, na granici ironije i nostalgije, koristeći se konvencionalnim materijalima svakodnevne glazbene produkcije 'SSNIOI', govori o potrazi za ostacima već odavno marginalizirane političke volje za radikalnim promjenama u društvu, čiji su polovi u toliko neravnopravnom odnosu koliko su i Tatljinova maketa i ovaj projekt, ako uzmemo u obzir uvjerenost u 'tonalitet' budućnosti. Značaj ovoga programa za unapređenje djelatnosti očituje se baš u interaktivnoj komunikaciji s publikom ali na simboličnom nivou. Cilj programa odnosi se na poticanje javnosti na preispitivanje vlastite pozicije na hijerarhijskoj piramidi društva koje opsjenarskim metodama nastoji prikazati svojim članovima privid demokratičnosti i ravnopravnosti.
