U Galeriji Vladimir Filakovac, u ponedjeljak, 2. studenoga, u 19 sati, otvara se izložba Snježane Kodarić-Ivanković pod nazivom ' Glasna tišina'. Izložba ostaje otvorena do 9. studenoga.
vrijeme: 02.11.2015. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
Umjetnički rukopis i identitet Snježane Kodarić-Ivanković, trenutno je jedinstven u korpusu recentnog crteža hrvatske umjetnosti. U svega nekoliko godina, umjetnica je ostvarila autentičnu stilsku i metijersku crtačku dionicu, koja u kontinuitetu pokazuje daljnji razvoj i zrenje, bez ponavljanja unutar prokušanih vizualno-stilskih formula ili matrica.
Bliskost nadrealno-fantastičnim vizijama, koje često imaju uporište u snovima ili dnevnim snatrenjima, u podsvjesnom i egzistencijalističkim kovitlacima, ali i automatskom rukopisu bliskom tzv. apstraktnom nadrealizmu, kod Snježane Kodarić-Ivanković ostvaruje se u dva pravca: „u svrhu kroćenja egzistencijalne tjeskobe“ (Tonko Maroević) i/li suvremeno elaborirane likovne epopeje praiskonskih mitova o stvaranju svijeta. Taj snažni biomorfni element umjetničinih likovnih tkanja, gdje je gotovo sve podređeno metaforama bujanja, rasta, plodnosti i obilja, u pojedinim novijim crtežima pokazuje evoluciju oblikâ koja se iz prvotnog kaosa praoblikâ širi prema pozitivnoj biomorfogenezi, što u potpunosti upućuje na obnavljanje i rast.
Snježana Kodarić-Ivanković bez sumnje je u tišini umjetničkog stvaranja napravila nužni hommage spram bliskih umjetničkih poetika i senzibiliteta, poput Nives Kavurić Kurtović, Ordana Petlevskog ili Ive Friščića, postigavši sintezu oblika svojstvenu njezinom individualnom životnom i umjetničkom iskustvu.
Ona, danas, kroz svoje crteže progovara o univerzalnom ženskom identitetu, o arhetipovima rasta, bujanja i propadanja, kao da obuhvaća sva životna razdoblja jedne – i svih žena. Ponekad ćemo imati dojam kako prisustvujemo velikom ritualu obnavljanja prirode i života, u kojemu svaki oblik, jednostaničan ili višestaničan, ima svoje ravnopravno mjesto. Mali crni grafizmi na crtežima koji sugeriraju pukotine, utore ili male ponornice nemaju tamni i mračni kontekst, i nisu signal za introvertiranost ili povlačenje od svijeta, već ukazuju na još neotkrivena mjesta novog rasta.
Upravo će u najnovijim radovima iz 2015. godine Snježana Kodarić-Ivanković pokazati mogućnost razigranog i ludičkog odmaka od patnji i ograničenja ovog materijalnog svijeta: crteži će postati primjetno koloristički akcentirani i aktivirani prema iskustvu lirske apstrakcije, ali će im autorica ujedno početi dodavati fine papirnate reljefne strukture, kao da se na sasvim novi način predaje iskustvu umjetničke – i životne filozofije – igre staklenim perlama. Mučna težina ovog svijeta, često šifrirana u nadrealne slike, duktusne kovitlace i rebuse, sve više biva zamijenjena metaforama igre, balansiranjem suprotnosti i emotivno-mentalnog oslobađanja, lepršavim vizijama koje dolaze s novom snagom zrele umjetničke osobnosti. Iva Körbler
