U zagrebačkoj Kuli Lotrščak, u srijedu, 13. travnja s početkom u 19 sati, u okviru ciklusa Snapshot / Brzo okidanje, otvara se izložba fotografija 'Introverzije', Jelene Blagović. Izložba ostaje otvorena do 23. travnja.
vrijeme: 13.04.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Kula Lotrščak, Strossmayerovo šetalište 9
Bi li ponutrivanje bio dobar prijevod introverzija? Možda jedan od mogućih. Ne sasvim precizan. Nedostaje mu akcija, prodor. Nedostaje pogled. Što je to u što gledamo? Ne znamo u što je Jelena Blagović usmjerila svoj objektiv da bi snimila te duboke plave prosjekline, površine i nanose… Ne znamo gdje je i kako našla ta bogata kleinovska plavetnila koja neizbježno označavaju duhovnost, ali i prostor bez granica. Oslikavaju ono neiscrpno, ali i usisavajuće… Nije važno koji je to komadić, i koliko je duboko u njega trebalo ući da bi se našao baš taj kadar, baš taj reljef plavih slojeva sjajne materije, baš ta struktura otjelovljene duboke misli.
Nije važno što je ni gdje je, ali je silno važno da zaista postoji u registru takozvane materijalne stvarnosti. Ono što gledamo je fotografija! Fotografija je otisak stvarnosti na fotoosjetljivoj materiji, mehanički proizvedena slika!..
Jesu li pred nama Introverzije fotografkinje ili fotografije? Jelena je napravila višeznačan rad. Otvoreni multifacetni pristup uvjetuje narav onoga u što gledamo. Čas gledamo u nutrinu fotografkinje, a čas u samu bit fotografije, i pitamo se što je zapravo Jelena snimila.
Njezin se autorski govor tako meko i logično pretapa iz prvoga lica vrlo osobne priče u strastvenu znatiželju mlade žene koja je život posvetila fotografiji i koja je spremna zaroniti do kraja ne bi li otkrila pravu narav njezine neuhvatljivosti! To nekontrolirano prelijevanje forme iz dokumentarne bilješke komadića stvarnosti u prepoznatljiva vrenja misaonih doživljavanja do briljantnoga svjetlopisnog zapisa teorijske misli, baš samo to nekontrolirano titranje dovodi nas najbliže pravoj naravi fotografije…
Jelena Blagović ispituje samu bit fotografske slike. Približava joj se kroz vlastitu nutrinu jer je to jedini put koji nam je dan. Svijet mogu dodirnuti samo vlastitim tijelom, doživjeti svojom nutrinom i vidjeti samo svojim okom. A onda se dogodila fotografija! I mogla sam izići iz sebe, pogledati u svoje oko. Taj pogled je moj pogled, ali usmjeren prema meni samoj. (dio iz predgovora Marine Viculin)
