Slaven Tolj: Izložba za JZZ

Slaven Tolj na tijelu ima tetovaže dubrovačke Art radionice Lazareti i riječkog MMSU-a. Razlozi su valjani. Apostrofirajmo njegov aktivizam i rad u kulturi, destabiliziranje uvriježenih socio-političkih matrica moći kada nezavisno vodi Lazarete ili se, s druge strane, prihvaća institucionalnog ravnateljstva u riječkom MMSU. Tetovaže su podsjetnik na potrebu otpora, na četvrt stoljeća uložene djelatne energije i postignutih djela kako bi se promijenio poredak stvari. Pa opet i dalje intrigira pitanje zašto bi trajno na tijelo upisao ovakvo znakovlje? Mogli bismo cinično ustvrditi da nisu više od administrativne činjenice, dokumentiranog i arhiviranog podatka. Znamo naravno da tomu nije tako. Ponajprije iz autopsije vlastitih iskustava u poslijeratnom društvu tranzicije i kleptokracije, zadobivenih ili samonanesenih ožiljaka koji nas, skriveni za druge, uporno gledaju iz zrcala. Otuda ćemo pretpostaviti da se slično i Slaven Tolj, činom „žigosanja“ vlastitog tijela, svakodnevno želi suočavati sa (sa)znanjem da dijalektika javnog, kulturnog i političkog prostora podrazumijeva poniženje aktera koji pak, naizgled paradoksalno, ne odustaje nego inzistira na nekoj vrsti svojevoljnog utamničenja. S te zamućene pozicije htijenja i moranja djelovanja, jedinom prihvatljivom nadaje se dakle nemogućnost odustajanja, perpetuiranje pokušaja razrješenja Sizifova apsurda.
...
Skloni smo, možda pretenciozno, ustvrditi da Slaven Tolj muku identiteta ili, doista, identifikacije, isključivanja, solidarnosti, odanosti, krivnje stalno nosi sa sobom. Njegov rad fragmentira i preispituje krizu identiteta, usidren je u liminalnom stanju tranzicije i nemogućnosti, poslužimo li se odrednicom antropologa Arnolda van Gennepa, da prvotnu separaciju nadomjesti inkorporacijom. U tom prostoru „između“ koji, rekli bismo, i jest jedini mogući za kritičku umjetnost i misao, nailazimo na umjetnikove posljednje radove.Po svemu sudeći prisvojene crteže i fotografije. Dječje, nježne i preosjetljive da bi ih probadali suvišnim riječima. Tek, to su linijom izvedeni portreti djevojčica, umjetnika, kornjača, zamagljena fotografija dječjeg lica, golemog malog slona. Predah. I čista ljubav. (iz teksta Ružice Šimunović)
 
https://www.facebook.com/galerija.vn/