U Galeriji Juraj Klović u Rijeci, do 9. prosinca, može se razgledati izložba 'Dijalog na kvadrat' na kojoj sudjeluju Zdravko Milić, Marina Banić Zrinščak, Alessandro Cadamuro i Rudy Barborini.
vrijeme: 25.11.2016.
mjesto: Rijeka; Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b
Alessandro Cadamuro rođen 1958. u Veneciji. Umjetnik, pjesnik i venecijanski performer. Obrazovanje: Liceo artistico, Accademia di Belle Arti u Veneciji, JVC Professional Video tečajevi u Milanu i u Palazzo Fortuny / Venecija. Radio je u ateljeima i bio član grupe umjetnika Palazzo Carminati u Veneciji (Opera Bevilacqua La Masa). Dodijeljene su mu razne stipendije i za boravaku inozemstvu (Kanada, SAD, Njemačka, Austrija).
Alessandro Cadamuro koristi staklo kao glavni element svog umjetničkog izraza. 1980. izvodi manifest "Vetropittura & Vetropoesia" za njegov rad staklografike pod nazivom "Vetro- Cantore Poevetri": konjugacija između znaka, zvuka, prozirnosti i svjetla. Osmišljavao je i provodio brojne zvučne skulpture od stakla, izvodio performanse i staklene instalacije kao: "Vetrocantore, Vetrofono, Tambuvetri, Spaccavetro, Vjetar stakla, Mlin Stakla, pakiranje stakla u staklenim kutijama, Micro-VetroVideo, Vetroneon, Staklene Zamke, Primitivno Staklo, StakloVoda, StakloZrak, itd.
Cadamuro obilježava, urezuje, grebe, tuče, lomi i sastavlja staklo, ali koristi i druge transparentne i / ili polu-transparentni materijale kao pleksiglas, smola, guma, silikon, plastika, elektromagnetske elemente, glasna ozvučenja i / ili svijetlo. Također surađuje u Međunarodnom Časopisu Poezije Zeta u Udinama, a od 1981. sastavlja "Transparentnost" (knjiga objekata). Sudjeluje u brojnim izložbama i predstavama, projektima vezanim uz poeziju. 1990. objavljuje "Prošireni kritičari"u izdanju Sveučilišta u Veneciji (A.Gardin), te 1995. godine "Poevetri-Poesieglaser"(talijanski-njemački) u izdanju Biblioteca Cominiana, Pierluigija Rebellata. Od 1977 napravio je nekoliko filmova i videa koji se odnose na njegova istraživanja u podrucju umjetnosti. Sudjeluje u nekoliko filmskih festivala umjetnosti i biografije umjetnika. Član je Nezavisnog talijanske kinematografije. Njegovi radovi nalaze se u javnim i privatnim zbirkama u Italiji i inozemstvu.
Zdravko Milić rođen 1953. u Labinu. Srednju Školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, završio je u Splitu 1973. Diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji, Italija, 1977., u klasi prof. Carmela Zottia. Stručno je usavršavao mozaik 1988. na École Nationale Supérieure des Beaux - Arts u Parizu, Francuska, u klasi prof. Ricarda Licate. Od 1978. do 2006. godine djeluje kao samostalni umjetnik. U zvanju redovitog profesora predaje Slikarstvo i Mozaik na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Intenzivno izlaže od početka sedamdesetih godina. Izlagao je na 85 samostalnih izložbi i sudjelovao na preko 600 skupnih izložbi, performansa, multimedijalnih i video uradaka te javnih radova u zemlji i inozemstvu ( Italija, Austrija, Slovenija, Njemačka, Holandija, Francuska, Portugal, Mađarska, Poljska, Velika Britanija, Australija…) Dobitnik je 56 nagrada u zemlji i inozemstvu, od kojih izdvajamo nagrade na 5. međunarodnom Festivalu likovne umjetnosti u Kranju 2016., Zaklade Sveučilišta u Rijeci 2012. i 2009., nagrade HDLUR za crtež na izložbi Crtež-grafika 2011. i 1999., otkupnu nagradu Nacionalne i sveučilišne knjižnice na 4. Hrvatskom trijenalu crteža u Zagrebu 2008., otkupne nagrade Grada Labina na Labinskim uzletima likovnosti 2011. i 2006., nagradu Polinago art, u Polinagu kraj Modene 2011., otkupnu nagradu ˝Luigi Serena˝ na IV concorso internazionale di pittura u Montebelluni 1985., nagradu za crtež na II. Internacionalnom biennalu portreta u Tuzli, 1982., otkupnu nagradu na VII. Međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci 1980., nagradnu stipendiju na 61a mostra collettiva dell´opera Bevilacqua la Masa u Veneciji, 1977. , otkupnu nagradu na 9. Biennalu mladih u Rijeci 1977., te nagradu Ars Histriae u Labinu, 1976. Sudionik je velikog broja međunarodnih slikarskih i kiparskih simpozija u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u značajnim privatnim i muzejskim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU Rijeka i HDLU Zagreb.
Rodolfo Rudy Barborini rođen 1954. u Palmanovi – Udine, Italija. Pohađao je Liceo artistico u Veneciji i Školu industrijskog dizajna u Italiji pod vodstvom prof. B. Munarija. Glumac i scenograf pri kazalištu L`Avogaria u Veneciji 1974., studira na Istituto Univesitario di Architettura di Venezia 1975., diplomirao je kao vizualni dizajner na Scuola Politecnica di Design u Milanu 1977. Od 1978.g. do 1979.g. usavršava fotografiju na instituciji Sinar e Broncolor u Švicarskoj. Kao student 70-ih godina radio je u Rimu u ateljeu slikara Bruna Barborini. Asimilira dio fotografske alkemije njegova ujaka Konstantina Procaccioli ( „Tino Da Udine“) prvi kontakt sa „ slikanjem svjetlom“. Radi kao umjetnički direktor i fotograf za nekoliko tvrtke u industriji i modi : Bernardi, Armani , Bauxt, Basile, Daneco, Friulair, Galitzine, Gokids, Postalmarket, …
Od 1985. koristi intermedijalne elemente u svojim djelima : uz više digitalnih obrada na stvarnoj reprodukciji, putem upotrebe posebnih leća, dolazi do više izražajnih varijacija koristeći uzorke „skenergrama“ i „kinograma“. Tijekom 90-ih za svoj rad i umjetničke potrage, putuje Francuskom i Kanarskim otocima. 1999. realizira projekt „Isles feliz“ , studija krajolika, kao „Mondi fenomenici“ i „Mondi reali“. Kontinuiranu sliku i / ili njezinu sintezu , ponekad grotesknu, opsežno i provokativno daje originalnost autorskom radu.
Kao redatelj od 1969. radi na kratkim dokumentarnim filmovima, na super 8, a zatim od 1980. – 2016. preko udruge „Arteurop“ realizira filmove i video koji se odnose na njegova istraživanja u umjetnosti u suradnji sa raznim umjetnicima, glumcima i pjesnicima. Formulacija pojma „ Irrealismo Cosmico“, u kojoj umjetnik pored zagovornika estetskog rada proširuje svoju osjetljivost na razinu intuicije i vidovitosti.
Umjetnički je direktor „Arteurope“. Njegovi radovi se nalaze u javnim i privatnim zbirkama u Italiji, Austrij, Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Sloveniji i Španjolskoj. Živi i radi u Udinama.
Marina Banić Zrinšćak rođena 1960. u Puli. Godine 1983. diplomira na Akademiji likovnih umjetnika u Zagrebu kod prof. A. Kuduza pod mentorstvom akademika M. Šuteja. Nakon diplome upisuje majstorsku radionicu kod prof. Lj. Ivančića godinu dana. Izlagala je na 45 samostalnih i preko 100 skupnih izložbi kod nas i inozemstvu. Autorica je 10 grafičkih mapa i 25 javnih radova. Radovi joj se nalaze u javnim i privatnim zbirkama i muzejima. Sudjelovala na 20 umjetničkih simpozija i kolonija kod nas i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad dobila je značajan broj nagrada i priznanja kod nas i u inozemstvu. Članica je više strukovnih udruženja : HDLU Istre, HDLU Rijeke, Goranske kiparske radionice, Opoka-e, CMIU 2001.... Radi u svojstvu izvanrednog profesora na akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci na Katedri za crtanje.