Kroz priloge prijatelja, suradnika, muzikologa i nekadašnjih studenata iz klase akademika Stanka Horvata, u zborniku se emotivno progovara o njegovu skladateljstvu, opusu i uopće 'ulozi u našoj glazbenoj kulturi u drugoj polovici 20. stoljeća'.
vrijeme: 05.03.2012.
Zahvaljujući poticaju Nine Horvat, kćeri skladatelja Stanka Horvata (ujedno urednice), zbornik radova objavljen je uz petu obljetnicu njegove smrti (1930.-2006.).
„Namjera ovoga zbornika nikako nije u tome da nadomjesti odsutnost Horvatove glazbe... skupilo se nas nekoliko s namjerom da mahom iz osobnih motrišta ovjekovječimo naše uspomene na Stanka Horvata – da ga se doista potpuno ne zaboravi.“ (iz Pregovora - Nikša Gligo, u ime svih suradnika)
Uspomene su zapisali i na različite načine oblikovali: Radovan Lorković, Pavica Gvozdić, Nikša Gligo, Lojze Lebič, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Zoran Juranić i Dubravko Detoni. Također su preneseni cjeloviti razgovori sa skladateljem ili ulomci i sažeci koje se vodile Eva Sedak, Aleksandra Wagner i Nina Ožegović. Kronologiju i popis djela priredila je Dodi Komanov.
Kroz priloge prijatelja, suradnika, muzikologa i nekadašnjih studenata iz klase akademika Stanka Horvata, u zborniku se emotivno progovara o njegovu skladateljstvu, opusu i uopće „ulozi u našoj glazbenoj kulturi u drugoj polovici 20. stoljeća“. Knjiga je obogaćena mnogim, mahom nepoznatim fotografijama iz obiteljskog arhiva, a njezinu posebnost zaokružuju dijelovi koji su vezani upravo uz autorova razmišljanja o vlastitom umjetničkom svjetonazoru.
„Komplicirati je lako, kao i rušiti. Samo je graditi i pritom pisati što jednostavnije, jedva moguće. Strašna mukotrpna rabota konačne izrade neke partiture, pravična je i zaslužena kazna za sladostrasnu časovitost njezine prvotne, skicozne vizije. Kao što je Picasso govorio o svojoj crti, ja govorim o svojoj noti: svakog dana razmišljam o njima ili ih do iznemoglosti pjevam u sebi, no nemojte me pitati za logični razlog nijedne od njih.“ (Cantus)
