U srijedu, 15.rujna, u 19 sati, otvara se retrospektivna izložba Vladimira Herljevića. Skulpture se mogu razgledati do 10.listopada, a prilikom otvorenja održava se i promocija monografije, autorice Marine Baričević, nakladnik Zadro naklada.
vrijeme: 15.09.2010. 19,00
mjesto: Zagreb; Gliptoteka HAZU, Medvedgradska 2
Skulpture su u mramoru, granitu, bronci. Vladimir Herljević (rođen 1930.) je bio dugogodišnji suradnik i tajnik akademika Antuna Augustinčića (surađuje u izradi spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici); suradnik je u Majstorskoj radionici A.Augustinčića gdje provodi 29 godina, član Upravnog odbora zadruge Likum, predavač na Akademiji likovnih umjetnosti Odsjek za restauratorske radove; predmet 'Obrada materijala'.
Također se potvrdio kao vrsni stručnjak za restauriranje zagrebačke katedrale na čemu je bio bliski suradnik s akademikom Andro Mohorovičićem i dr.Željkom Čorak. Autor je obnove zapadnog portala crkve sv.Marka. Autor je niza portreta koji se ističu sugestivnošću.
'…kipar Vladimir Herljević vrlo je zanimljiva umjetnička ličnost, sudionik i svjedok brojnih odrednica razvoja moderne skulpture u nacionalnim okvirima. Svojim djelom i naročito djelatnošću dotakao se i ispisao je mnoge bitne glavne i epizodne stranice hrvatskog kiparskog kontinuiteta.
Kiparsko umijeće podijelio je na više interesnih zadataka, od kreiranja skulptura i rješavanja spomeničkih obilježja do pedagoškog prenošenja iskustva na mlađe. Ispunjavao je i složene zahtjeve restauracije i konzervacije spomeničke i graditeljske baštine. Dotaknuo se svih markantnih točaka povijesno- društvene i civilizacijsko- kulturne bitnosti kiparstva.
Imao je sreću da su mu učitelji bila dva velika meštra Frane Kršinić i Antun Augustinčić dok je atmosfera odisala duhom, koji je snagom kiparske misli, oblikovao Ivan Meštrović.
…I zaključno :monografski prikaz Herljevićeva stvaralaštva dug je prema osobi i stvaratelju, ali i prema povijesti hrvatskog kiparstva. Kada bih morala ukratko obilježiti, završno, kiparsku posebnost ovoga opusa rekla bih – ishodi iz radišnosti, zanatske kompetencije, iskustva i skromnosti… Kao kipar dao je osobni stvaralački doprinos maloj plastici i spomeničkoj monumentalnosti, plaketnoj umjetnost i obnovi baštine, sakralnoj dekoraciji i plastici….
U bogatom Herljevićevom kiparskom panoptikumu zrcali se povijest našim prostora i intima života: ratovi, maršali, borci, sveci, umjetnici, ljubav, naga tijela u ljepoti opuštenosti… Herljevićeva monografija potvrđuje da je kiparstvo konvencijama i poviješću, ali i spontanošću i talentom zadana aktivnost.' Iz teksta za otvorenje Marine Baričević
