U Sisku, u izložbenom prostoru Gradske galerije Striegl, u četvrtak, 7. srpnja, u 20 sati, otvara se izložba Marijana Glavnika pod nazivom 'Aktovi'. Radovi se mogu razgledati do 30. srpnja.
vrijeme: 07.07.2011. 20,00
mjesto: Sisak; Gradska galerija Striegl, Rimska 11
Baveći se aktom, kipar Marijan Glavnik pristupa mu ili naturalistički, ali s pojednostavljenim mimetičkim značajkama, ili kao zadatku komponiranja čisto formalnih elemenata - pa se takvim djelima ujedno približava, ako ne potpunoj apstrakciji, onda svakako apstrahiranom znaku. Na tragu modernističkih dostignuća (Barbara Hepworth, Henry Moore), uvjerljivo usvojenih, Glavnik gradi tihi život biomorfnih formi koje ostavljaju dojam prirodnoga oblikovanja protjecanjem vremena. Lirska komponenta je diskretno unesena, a osjeća se kako plastika izrasta iz odabranoga materijala.
Odlike Glavnikovih ostvaraja su: strogi, geometrizirani komadi, blago pokrenutih rubova i nedirnutih, čistih površina, odnosno tek zamjetljivo izraženih tekstura, na kojima su naznačeni ključni, ujedno i orijentacijski elementi. Zatim, poneka međuigra mase i prostora, tek uvjetno šupljina – moglo bi se reći i kratkih perforacija jer su volumeni istanjeni do plohe – koje pridonose prozračnosti ovih antropomorfnih promišljanja (prateći crteži – izrazito skulptorski po karakteru – pogotovo to jasno pokazuju) i oblikovnih metamorfoza. Iz teksta Nikole Albanežea
Marijan Glavnik je rođen 1950. godine u Virju. Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna (1970.) i Akademiju likovnih umjetnosti završava u Zagrebu (1976.). prvi mu je profesor Želimir Janeš, a potom Ivan Sabolić, kod kojega polazi i Majstorsku radionicu. Od 1977. godine, djelujući pedagoški i aranžerski, živi u Sisku. Odlučivši se za poziv samostalnog umjetnika, 1984. godine otvara javni, stvaralačko-izložbeni atelijer koji djeluje do danas.
Autor je Križnog puta za crkvu Sv. Josipa Radnika u Galdovu i Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska te samostanu Sv. Frane u Splitu, a vitraja, oltara i oltarnog reljefa za samostan Sestara Dominikanki u Virju. Javne skulpture postavljene su mu u Đurđevcu (Pijetao, 1981.), Petrinji (Spomenik palim petrinjskim braniteljima, 1997.), sisačkom Brzaju (Poljubac, 1987.) i groblju Viktorovac (Križ poginulim hrvatskim braniteljima, 2004.) te njemačkom gradu Heidenheimu (Sisačka šiklja, 2006.). Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.
