Preskočite na glavni sadržaj

Seissel, autor prve apstraktne slike u hrvatskoj umjetnosti, dobio knjigu za mlade

Hrvatski arhitekt, urbanist i umjetnik Josip Seissel, najpoznatiji po konstruktivističkim kolažima i prvoj apstraktnoj slici u hrvatskoj umjetnosti nastaloj prije 100 godina, dobio je knjigu za mlade posvećenu njegovu manje poznatom nadrealističkom opusu. Knjiga Nade Beroš "Tko se nije skrio, magarac je bio", s grafičkim oblikovanjem Rafaele Dražić, izišla je u nakladi Muzeja suvremene umjetnosti.
vrijeme: 23.07.2022. -
url: http://www.msu.hr

Knjiga Nade Beroš "Tko se nije skrio, magarac je bio", s grafičkim oblikovanjem Rafaele Dražić, izišla u nakladi Muzeja suvremene umjetnosti, zamišljena je od samog naslova i korica u stilu skrivanja, enigmatskih pitalica i jezičnih smicalica u Seisselovu duhu.
Ima dvostruke korice i dva početka u namjeri da zbuni čitatelje i pokrene ih na dodatna istraživanja. Izložena je na dvije razine: u prvom dijelu na problemskoj i motivskoj razini, tzv. pernatih škara, a u drugom dijelu na biografskoj razini prati buran, plodan i slojevit Seisselov život.
Ilustracije u knjizi tek su djelić stotina crteža, skica i nacrta iz Donacije Silvane Seissel, Josipove supruge, koja je pohranjena u MSU.
Knjižica o Seisselu za mlade, koncipirana je u znaku njegova crteža iz 1972. "Pernate makaze", koje je autor nazvao Nadrealističkim objektom, čiji mehanizam za rezanje umjesto oštricom završava – nježnim ptičjim perima. Time pokazuje temeljnu nadrealističku nedoumicu – spajanje nemogućih stvari.
Zato je interpretirana u stilu "bi-ne-bi“, odnosno: ili da režemo ili tek perom pomilujemo list papira, ističe Nada Beroš. Knjiga povezivanjem poznatih i nepoznatih djela iz crtačko-slikarskog opusa toga umjetnika, poziva mlade čitatelje na sudjelovanje u igri, pa je tako ponuđen i crtački zadatak na posebnom "harmonika-papiru", da se "pernate makaze pretvore u nakaze".
Sa škarama u ruci autorica vodi kroz knjigu i ponekad "odlučno reže", isključuje pojedine dijelove njegova opusa, a ponekad ih nježno pomiluje primjenjujući postupak "kolažiranja", jednu od najdražih Seisselovih likovnih tehnika.
Primjerice, jedan njegov crtež nosi naslov "Ko-laž-na istina", koji tom tehnikom spaja suprotne pojmove laž i istinu.
Upravo je prva apstraktna kompozicija u hrvatskoj umjetnosti, Seisseleva "Pafama", kolaž "papira-boja-slikarstva", odličan primjer oslobađanja prizora od "teme" i stvaranja slobodne, dinamične i dijagonalne kompozicije od ploha i oblika raznih boja na crnoj podlozi, ocjenjuje Nada Beroš.
Seissel, koji je u mladosti sudjelovao u avangardnom pokretu zenitizam (1922-1925) pod pseudonimom Jo Klek, izlagao je s mnogim velikanima avangardne umjetnosti. Potrebu za istraživanjem novog u umjetnosti i želju za eksperimentiranjem, začinjenu s mnogo humora i ironije, kao i nagon za skrivanjem i šifriranjem, zadržao je do kraja života.
Povjesničarka umjetnosti Nada Beroš otkriva kako su brojna djela iz njegova nadrealističkog opusa navijestila i digitalnu komunikaciju (3C i Tričarije), služeći se verbo-vizualnim kovanicama baš kao što se danas razgovara na društvenim mrežama i u raznim aplikacijama.
Bio je i veoma ekološki osviješten umjetnik. Čuvao se rasipanja i često reciklirao stare radove; bio je čovjek ispred svoga vremena, kaže autorica.
Na njegovim crtežima dijelovi krajolika poprimaju ljudske, zapravo, ženske obline, odnosno izjednačava lik žene s majkom-prirodom, a u slikama podmorja spaja nespojivo – zemlju i vodu, kruto i tekuće. Tako, mnoge njegove radove možemo promatrati kao likovni poziv u pomoć za spas planeta, kaže se.
Ovo je treći edukativni priručnik za mlade o suvremenoj umjetnosti Nade Beroš. Prije toga, napisala je i osmislila "Zar je to umjetnost?" s Hanan El Sayed i uz ilustracije NJI3 (2015), te "Početnicu za konceptualce - nova umjetnička praksa protumačena djeci" koju su ilustrirale Klasja Habjan i Zita Nakić (2017).
Josip Seissel (Krapina 1904. - Zagreb 1987.) arhitekt, urbanist, slikar, pedagog i akademik, bio je autor širokog umjetničkog djelovanja. Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je poslije radio kao profesor urbanizma. Bio je cijenjen zbog naprednih ideja i ostvarenja na području arhitekture i urbanizma. Isplanirao je i izgradio brojna zdrava naselja, gradove i spomenička područja, među kojima je i Spomen-park Dotrščina u Zagrebu. 
Također, cijeli životni vijek bavio se likovnim stvaralaštvom te je ostavio velik crtački i slikarski opus. Smatra ga se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma i pionirom nadrealizma.

Izvor: Hina