Savudrijska batana kao novi umaški brend
Porinućem prve obnovljene batane imena Bella Cici na umaškoj novoj obali proteklog je vikenda simbolično obilježen službeni početak rada Udruge ljubitelja mora i kulturnih znamenitosti Savudrijska batana – Batana salvorina. Maloj svečanosti na rivi atmosferu je dala rovinjska klapa Batana s pjesmom La viecia batana.
Uz potporu gradske tvrtke Komunela, koja je projekt prezentirala na sajmu ribarstva i ribarske opreme Crofish, te članova udruge Danija Golčića, Christiana Petreticha i predsjednika Davora Rašina obmnovljena je stara i dotrajala batana, kao simbol života i povijesti ovog kraja. sa željom da se tradicija nastavi, u suradnji s Muzejom grada Umaga i jednim od posljednjih graditelja ovih tradicijskih plovila Marijom Kocijančićem iz Zambratije udruga je pokrenula projekt 'Ribari u turizmu i valorizacija kulturne baštine'. Njime je predviđena gradnja dvije batane koje bi se dale na korištenje građanima i turistima za noćne vožnje s feralom, razgledavanje podmorja kroz staklo i za upoznavanje s tradicionalnim ribolovom ovog kraja na sviću, poznatijem kao a fogo con la fiocina.
Rađšin otkriva da bi ljeti na rivi na posebnom mjestu postavili šator gdje bi demonstrirali turistima kako se izrađuje batana, a sve bi bilo upotpunjeno popratnim sadržajima, poput enogastronomskim sajmovima, ribarskim feštama, regatama i raznim natjecanjima. U sklopu tog projekta kane provesti istraživanje povijesnog razvoja izrade batana i nosača zvanih gru. Pri tom bi organizirali razne radionice, tečajeve i ljetne škole.
Predsjednik udruge kazao je da svojim projekti namjeravaju doprinijeti spašavanju kulturne baštine, obogatiti turističku ponudu, educirati najmlađe i prirediti niz drugih atrakcija. U svoje bi aktivnosti uključili udruge koje se bave batanama iz Rovinja, Pirana i Muggie, čime bi se dobila nova dimenzija razvoja istarskih batana, jer svaka od njih posebna.
- Savudrijska batana je manjih dimenzija, možemo reći i najmanjih, od 4 do 5 metara. Pliće su, imaju širu krmu i izrađene su s poprečno poslaganim daskama na dnu bez rebra. Specifičnost u ovom kraju jest što se prije stotinjak godina na dno ugrađivalo staklo, a služilo je za noćni ribolov. To nam je potvrdio Mario Kocijančić, danas 77-godišnjak, rekavši da je njegov otac postavljao staklo kad je radio batane.
Izvor: Glas Istre
