Samostalna izložba Viktora Popovića u Laubi

Koji je to trenutak karijere umjetnika u Hrvatskoj u kojemu se on ili ona prestaje smatrati pripadnikom mlade generacije? Ako je suditi po granicama određenim natječajima za mlade umjetnike, dobna se granica posljednjih godina pomiče s tridestih prema dvadesetima. No, granice su relativne - koliko uopće mogu odraziti cjelokupno društvo u kojemu sve dulje ostajemo mladi, zahvaljujući ekonomskoj ovisnosti o našim starijima? U kategorizaciji životnog i radnog puta suvremenog umjetnika dobna je granica samo jedan od kriterija koji može stvoriti relativno realnu sliku. Što se događa kada te sustavni rad i izlagačka praksa smjeste u srednju generaciju? U kojem se trenutku možeš smatrati etabliranim umjetnikom ili umjetnicom? Očito ne postoji formula koja bi dala jednostavne odgovore na postavljena pitanja. Teško je u današnjem, vrlo fleksibilnom, sustavu vrijednosti jednoobrazno ukalupiti nečiji rad.

Upravo je ova problematika bila poticajem Viktoru Popoviću za realizaciju najnovijega rada. Tri su natpisa izvedena neonskim cijevima postavljena na zid: emerging artist, mid-career artist i established artist. Značajno je navesti da je središnji dio ovoga rada (natpis mid-career artist) umjetnik izveo u splitskom Design hostelu Goli & Bosi 2011. godine u sklopu 37. splitskog salona, definirajući na svojevrstan način time vlastitu poziciju na umjetničkoj sceni.

 
Zanimljivo je navedeni rad pogledati upravo u kontekstu u kojemu je izložen u Laubi. Naime, na istom se zidu nalazi i Popovićev rad iz 2000. godine. Riječ je o olovnom zastoru koji je danas u vlasništvu Zbirke Filip Trade, a prvi je put bio postavljen u Galeriji Juraj Plančić u Starom Gradu na Hvaru. Strategija inverzije, igra lažne simulacije i kombinacija nespojivih parova već u ovom ranom radu postaju osnova procesa kojim Popović postiže za njega karakteristično očuđenje predmeta. Isti se princip rada vidi i u izloženoj instalaciji u obliku paukove mreže izvedenoj od neonskih cijevi. Odabirom specifičnih materijala (olova, gume, neona) koji su vizualno donekle i bliski ne-umjetničkom predmetu (zastoru ili paukovoj mreži), umjetnik kod promatrača provocira odmak u percepciji. Kao posljedica ovakvog postupka, Popovićevi radovi, bez obzira na njihovu serioznost izvedbe i svojevrsnu ogoljenost, uvijek posjeduju i određenu ludičku komponentu. Iz teksta Jasminke Babić
 
Viktor Popović rođen je 1972. godine u Splitu. Godine 1996. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1997. godine radi kao asistent na Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu, na kolegijima crtanja i slikanja. U zvanje višeg asistenta izabran je 2000., a u zvanje docenta 2002. godine. Od 2009. godine u Splitu radi kao izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji.

Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, izdvajamo one održane u Salonu Galić, Split (1998.), Galeriji SC, Zagreb (1999.), Galeriji umjetnina, Split (2000.), IX. trijenale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2006.), Portland Art Center, Portland, (2006.), Projekt: Delta, (s Brankom Juras), Marganovo/ Hartera (stara tvornica papira), Rijeka (2008.). Njegove novije izložbe su samostalna u Galeriji umjetnina u Splitu (2011.), Galeriji umjetnina Narodnog muzeja u Zadru, te inozemne skupne izložbe u Helsinkiju (Galerije MUU i FAFA, 2009.), New Yorku (Broadway Gallery, 2009.), Londonu (Oblong Gallery, 2010.) i Beču (Kunsthalle Wien Project Space, 2012.).

Dobitnik je Godišnje nagrade za najboljeg mladog umjetnika Hrvatskog društva likovnih umjetnika (Zagreb, 2006.), Godišnje nagrade za suvremenu umjetnost Filip Trade (Zagreb, 2005.) i Velike nagrade VIII. trijenala hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU (Zagreb, 2003.). Godine 2009. dodijeljena mu je nagrada 36. splitskog salona.