Samostalna izložba dizajnera Filipa Gordona Franka

Labirint, građevina sa zamršenim i zapetljanim hodnicima, posve je poseban prostor osuđen na osebujnu sudbinu: njega, u pravilu, nitko ne pokušava namjestiti, opremiti predmetima koji prostorima daju život. Ostaje hladan, prazan i prolazan.

Filip Gordon Frank pokušao je upravo to: urediti jedan atipičan prostor, jedan labirint. Riječ je o ideji prezentacije predmeta koje je stvarao još od vremena provedenog na Studiju dizajna, u razdoblju od 1998. godine do danas. Predmete, uglavnom namještaj, predstavlja kronološki, a to podrazumijeva linearnost i kontinurani napredak. Ipak, kada govorimo o tih posljednjih petnaest godina u kontekstu dizajna u Hrvatskoj i hrvatskih dizajnera, riječ je o vrlo dinamičnom razdoblju u kojem pomaci i nisu tako linearni. Sam Studij dizajna još je vrlo 'mlad', a prve generacije studenata  morale su se snalaziti u prostoru i vremenu u kojem je dizajn, osobito onaj industrijski, vrlo apstraktan pojam. Čini se kao da dizajn mladih hrvatskih autora u potrazi za prostorima u kojima će se udobno smjestiti  prolazi kroz pravi labirint, labirint okolnosti u kojima nas traženje rješenja vodi naprijed, ali i natrag... na putu do cilja. Komplicirano tržište na kojem nije lako konkurirati dodatno je teško osvojiti zbog nedostatka domaće proizvodnje i nesređenosti.




Tako otprilike izgleda svijet u kojem su mlade generacije hrvatskih dizajnera stvarale svoje dizajnerske priče. U takvom je svijetu dizajna svoje mjesto pokušao stvoriti i Filip Gordon Frank. O tome najbolje svjedoči njegov stolac FLAT koji je svoju prvu izvedbu doživio još 1998. godine, u studentskim danima tada budućeg dizajnera. Realizacija ideje o jednostavnom ali funkcionalnom predmetu zapinjala je u izvedbi i izboru materijala. Upravo se tom predmetu dizajner stalno vraća i pokušava ga dovesti do savršenstva. U međuvremenu se mijenjaju dostupni materijali i proizvodne tehnologije. I svijest o smislu dizajna s godinama donekle raste u Hrvatskoj, ali pomaci na tržištu još uvijek nisu značajni.  Filip Gordon Frank kreativno se poigrava svim tim elementima: izvedbom, materijalima, ali i situacijom na tržištu. Stolac FLAT  napreduje, i to prije svega na području funkcionalnosti. Tako ovdje izloženi prototip zapravo predstavlja putovanje, hod kroz labirint, s namjernim lutanjima i mnogim pomacima naprijed-natrag, od polazne estetski zanimljive ideje jednostavne plohe koja se pretvara u stolac sve do doista praktičnog uporabnog predmeta  s više namjena i značenja od one prvotne.

Upravo je takva vrsta istraživanja obilježila rad Filipa Gordona Franka. Mogućnosti različitih materijala uklopljene su u predmete sa zajedničkim estetskim nazivnikom, poput stola ARCHIPOD. I ovdje autor ideju zamršenog labirinta okreće u svoju korist: u traganju za izlazom pronalazi različite varijante istog predmeta kako bi došao do najboljeg rješenja. Često polazi od čistog i jasnog geometrijskog oblika, a zatim stvara pomak, uglavnom pravilan, estetski zanimljiv, funkcionalno prihvatljiv. Razbija plohu, odvaja segmente, pomiče ih, zaustavlja u novim rasterima, eksperimentira oblicima. Nastavlja istraživanje stvorenih formi u novim bojama i materijalima, a ta nenametljiva udaljavanja od polaznog elementa izazivaju pažnju i osvještavaju ideju dizajna kod promatrača. I uz sve pomake predmeti zadržavaju čistu i jasnu siluetu, ali je dopunjuju i dozom dinamičnosti.

Iako se Filip Gordon Frank voli vraćati svojim idejama i dorađivati ih, predmeti nastali kao sadašnji konačni, ili eventualni budući međustupanj djeluju vrlo dovršeno. Očito, ovaj se autor neće izgubiti ni u labirintu ideja ni u labirintu stvarnosti. Ali definitivno voli lutati zamršenim hodnicima u potrazi za savršenim rješenjima. Ksenija Foretić