Premijera predstave 'Rozamunda', redateljice Senke Bulić, organizira se večeras, 22. veljače, u MM centru, Zagreb. Izvedbe slijede 23. i 24. veljače.
vrijeme: 22.02.2011.
mjesto: Zagreb; MM centar, Savska 25
Redateljica: Senka Bulić
Glume: Tihana Ćulafić i Marinko Leš
Scenografija i glazba: Tomislav Ćurković
Kostimografija: Oliver Jularić
Dizajn svjetla: Nikša Mrkonjić
Fotograf: Jasenko Rasol
Produkcija: Kazalište Hotel Bulić, Kraljevsko pozorište Zetski dom, Teatar &TD
'Rozamunda' je treći dramolet iz ciklusa 'Drame princeza' kojeg još čine 'Snjeguljica, Trnoružica, Stijena' i 'Jackie'. Ciklus je podnaslovljen kao 'Djevojka i smrt', prema istoimenom Schubertovom djelu. Elfriede Jelinek se njemu bavi istraživanjem ženskih arhetipova. Muški pogled u svaku fazu ženske egzistencije ona prokazuje kao motor smrti. Snjeguljicu u potrazi za istinom ubit će Lovac, Trnoružicu iz sna budi Princ i namjenjuje joj submisivnu ulogu.
Rozamunda je prisiljena priznati da je status žene nespojiv s pisanjem te da je svaka ženska kreativna aktivnost osuđena na poraz. Jackie je talac smrti svojih najbližih i zatočenica medijske slike o sebi samoj. Ingeborg Bachmann i Sylvia Plath očajavaju zbog nemogućnosti da pokrenu stvari i zatočenice su prostora koji im je predodređen. Princeze Elfriede Jelinek suvremeni su parodički pandan Shakespeareovim kraljevićima. One su mitovi u dekonstrukciji, anti-princeze koje se ne mogu boriti protiv sudbine koja im je namijenjena. Humor Jelinekove razoran je u grotesknom načinu kojim junakinje razotkrivaju muške diskurze, preko iskrivljenja, izokrenutih citata, kalambura i jezičnih igara.
Rozamunda je bila ciparska princeza iz razdoblja renesanse, ali i lik izgubljene Schubertove opere. Kritičari je nazivaju dvojnicom Jelinekove. Stiješnjena je između tjeskobne krize žene pisca i silovitog ali ambivalentnog odnosa s partnerom Fulviom. Rozamunda postavlja pitanje određuje li lik 'spisateljice' njezino vlastito tijelo? Kao što Jackie s Rolandom Barthesom razvija dijalog o teoriji mode, Rozamunda je odgovor na kritiku lakanovske psihoanalize američke poststrukturalističke filozofkinje Judith Butler i njezinu teoriju o diskurzivnoj konstrukciji tijela. Spisateljica Rozamunda se pokušava istrgnuti iz simboličkog poretka čime podriva osnove tvorbenih kategorija identiteta kao što su žudnja, seks i seksualni identitet.
