Retrospektivna izložba Mirjane Tomašević Dančević

Retrospektivna izložba Mirjane Tomašević Dančević, svojevrsni je poprečni presjek njena dosadašnjeg tridesetdvogodišnjeg rada, ali i rada-u-nastajanju. Izložba se u jednome svom dijelu temelji na izlasku umjetničkog rada u sferu utilitarizacije „pjesme“, odnosno „slike-pjesme-priče“ – kao kombinacije slike (image) ili 3D objekta i riječi, u različitim materijalima umjetničkoga izraza. Tako je i naziv ranije izložbe, održane 1988. u zagrebačkoj Galeriji Studentskog centra, bio Carmina utilia (lat. upotrebljive pjesme; dopušta se i oblik jednine, lat. carmen-inis, pjesma), s potpodjelom na dvodimenzionalne i trodimenzionalne „pjesme“ te  četverodimenzionalne (one koje treba postepeno otkrivati, svlačeći ili dodajući njene slojeve, kako bi ih se pročitalo, ili to otkriti u video filmu iste „pjesme“, a idealno bi bilo moći u neke „pjesme“ i ući, ne samo pogledom). Uz to, izložba se temelji i na arhivskome i dokumentarnom pristupu umjetničkom djelu, koje ne samo da može imati didaktičko-terapeutski karakter, nego može i proistjecati iz umjetničine svakodnevne životne prakse kao nastavnice („Profesori vole lipanj”, napisat će u Pričama osobnog kalendara o njezinu radu Julijana Matanović) u osnovnim i srednjim školama, sada u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, voditeljice autorskih radionica, uključujući likovno-terapijske, i predsjednice udruge za obrazovanje putem umjetnosti.

Pojedini ciklusi radova tiču se odnosa unutrašnjega osjećaja i njegova vanjskog vizualnog i tekstualnog iskaza/odraza/otiska, mogućnosti da se intimu ili pak univerzalne priče o osjećajima i doslovno javno „nosi” (kad je riječ o povezivanju umjetnosti i modnoga dizajna). Odnosno, autorefleksivnost i tekstualizam bitne su odrednice rada Mirjane Tomašević Dančević.
(…)
Retrospektivna izložba ovdje je shvaćena kao postupak sumiranja i prevrednovanja dosad učinjenoga, preispisivanja vlastitih tekstova te novoga načina supostavljanja već objavljivanih (riječi i slika, i slika-riječi) radova. Auto-redeskripciju suvremena filozofija umjetnosti vidi kao osnovni način autorova rada na sebi. Uz eksperimentalni pristup stvaranju u proširenim medijima umjetnosti, obilježenome autoričinim višedesetljetnim iskustvom rada na edukacijskim projektima i u poduci, kao osnovnu zajedničku karakteristiku pojedinih skupina radova potrebno je istaknuti njihovu utemeljenost u igri i perspektivnom očuđenju, kao i radoznalosti kao bitnom određenju autoričina bića, u povratnoj sprezi oblikovanja života umjetnošću, istodobno njime bivajući oblikovanom.“ / Silva Kalčić, iz predgovora izložbi

https://www.facebook.com/ISOSPUD