vrijeme: 12.07.2017.
mjesto: Umag, MMC galerija
Recesija
Relativno novi kiparski ciklus Gorana Štimca (nastao 2015. godine) nazvan Recesija, na prvu će nas podsjetiti na današnje uobičajeno tumačenje pojma, tj. na opadanje ekonomske moći zemlje, stanje ili razdoblje usporenih privrednih djelatnosti, na gospodarsku krizu, stagnaciju ili depresiju. Ali izvorno recesija (od lat. recessio) znači vraćanje, povratak (na početak), a u prenesenom značenju – ponovni život.
No na što se to Štimac vraća, upitat ćemo se? Kakvi su to početci i novi životi u igri?
Jedan dio odgovora na ova pitanja nalazimo u činjenici da autor od svojih najranijih kiparskih početaka kao gradbeni materijal za skulpture rabi otpad, te time kao metodološki obrazac rada koristi načelo reciklaže, načelo ponovnog vraćanja u život uporabljenih, potrošenih i odbačenih (s)tvari. S druge strane, prema riječima kipara, zanimaju ga vrijednosne kategorizacije i sustavi u kojima će, na pr. izvorna tvar biti relativno jeftina, nakon dizajniranja/oblikovanja postat će skuplja, odbačena gotovo bezvrijedna, te izuzetno skupa u trenutku kada postane cijelo ili dio umjetničkog djela. Time nisu dani odgovori, ali su postavljena relevantna pitanja koja su u svojoj biti paradoksalna, kao i umjetnost, uostalom.
U kreativnom smislu, Štimac nije odustao od konstruktivističkog koncepta, zadržavši metal (u ovom slučaju inox) kao najčešći materijal izvedbe. Slaganja (konstruiranja), bez dorada ili s minimalnim intervencijama, uvijek su ostavljala dovoljno prostora za govor tvari po sebi. Ono što Recesija donosi kao novum jest pojava metalnih ploha većih površina koje ugrađene u sklopove ''prostornih kaveza'' postaju vizualni oslonac za jednu novu, gotovo slikarsku optiku koja u temeljima ostaje kiparska, ali se nepovratno naginje u pravcu nekog drugog, u ovom slučaju slikarskog medija.
Hoće li taj prosede – koji je logičan, jer se Štimac već desetljećima umjetnički izražava i kao kipar i kao slikar – dovesti do nekih novih, intermedijskih iznenađenje, ostaje za vidjeti. / B. Valušek
