Od 13. listopada, u predjelu grada Splita, Dujmovača, OUR – udruga za kulturu i vizualne umjetnosti, krenula je s akcijom pod nazivom RT (Radni teren) Dujmovača / Preobražaj – kritička perspektiva, u zapuštenom prostoru negdašnjeg poslovno-proizvodno-skladišnog kompleksa Ilova u Dujmovači.
vrijeme: 13.10.2012.
mjesto: Split; Dujmovača (napušteni poslovno-skladišni prostor ex-Ilove)
Predio grada Splita koji se nalazi na margini njegove poluotočne prostorno-urbanističke organizacije nazvan je Dujmovača i to upravo prema crkvici sv. Dujma iz 17. stoljeća. Po istoj je crkvi nastao toponim Dujmovac kao naziv za jarugu koji se spominje u katastarskom planu Splita iz 1831. godine. Nadalje, godine 1080. ovaj se predio naziva 'confinium territorii sancti Domnii'. Poznati crkveni historiograf Daniele Farlati donosi još ovu potvrdu referentnu na mjesto: 'Salinas apud aquam sancti Domnii'. U Bullettino dalmato moguće je naći da je 'dolina Dujmovača dobila ime od izvora sv. Duje'.
Ovakve na brzinu izdvojene historijske podloge toponima važno je istaći ne bi li se ukazalo na povijesnu kompleksnost mjesta koje radikalnu preobrazbu doživljava u periodu nakon Drugoga svjetskog rata, kada u većoj mjeri poprima industrijska obilježja. Tijekom vremena građeni su kako proizvodni pogoni tako i oni poslovno-skladišnog tipa (Prerada, Jadrantrans, Ilova, Koteks). Međutim na ovoj margini grada gdje su uz tzv. Solinsku cestu u prvoj polovici dvadesetog stoljeća nastajale suburbane kuće podignuta je i trafostanica kao bitan element elektrifikacije grada. Taj vrijedni dio industrijske arhitekture praškog autora Josipa Kodla, predstavnika funkcionalističkih strujanja u okviru modernizma, sačuvan je i danas iako u vrlo zapuštenom i oronulom stanju.
Sljedeću fazu preobrazbe ovaj dio grada doživljava uslijed promijenjene političko-društvene paradigme s početka devedesetih godina naovamo. Sustavno se izviještaju ili ukidaju industrijski pogoni te parcele pretvaraju u trgovinske zone. Nedavno pripremanje terena za gradnju trgovačkog centra Bauhaus (na mjestu negdašnjeg poduzeća Jadrantrans) dovelo je do vrijednih arheoloških nalaza. Riječ je o kasnoantičkoj crkvenoj gradnji za koju se tek pretpostavlja da bi mogla biti povezana s imenom gradskog zaštitnika, salonitanskog biskupa i mučenika sv. Duje.
Projektom bi se pokušala svratiti pozornost na transformaciju gradskog predjela i memorijsku bremenitost koju ona nudi ukazujući na neobičnu simbiozu energetskih polja kojima je ovaj predio grada – povijesno - nedvosmisleno obilježen. Na tom bi se prostoru izvela kustosko-umjetnička intervencija kao platforma 'iritacije'' pažnje i provociranja ''uspomene''. Kada se raspravlja o Dujmovači tada ne treba zaboraviti da njena pozicioniranost ulazi u prostor diskursa o periferijskom prostoru.
Naslov prve intervencije: Pridružena vrijednost
ILOVA
Akcija se sastoji od zalaženja kolektiva OUR u napušteni i zapušteni prostor negdašnjeg poslovno-proizvodno-skladišnog kompleksa Ilova u Dujmovači. Kolektiv je odlučio ovaj pogon prometnuti u poligon aktivne rasprave. Ta rasprava ponajprije uključuje propitivanje pozicije radnika u suvremenome hrvatskom društvu. Temeljno pitanje koje valja razriješiti jest pitanje percepcije radnika (svejedno je li riječ o proizvodnom, kulturnom radu ili radu što ga netko obavlja u kakvoj trgovini)!
Kako se snašao radnički entitet u preobraženome hrvatskom društvu? Kakve su šire posljedice takve preobrazbe? Što se urušava zajedno s oronulim proizvodnim građevinama minulog vremena?
Leitmotiv ove akcije predstavljen je tekstom preuzetim iz recentnog romana Michela Houellebecqa – Karta i teritorij - koji ljudski entitet zapravo lansira u orbitu 'proizvoda'. Njega – razvidi se - konzumira vrijeme, ali i neprestani zahtjev za 'novim' posred čega nastaje zastara i uklanjanje. Što li znači zastara i uklanjanje čovjeka?
'I mi isto, mi smo isto proizvodi… kulturni proizvodi. I isto će nas zadesiti zastara. Taj sustav funkcionira identično – sve do toga da obično nema vidljivog tehničkog ili funkcionalnog poboljšanja, ostaje samo zahtjev za novim u čistom stanju.' (Michel Houellebecq)
Tekst je zapravo dio veće kustosko-umjetničke intervencije koja propituje radničke 'pozicije' u društvu. Njihova se pozicija shvaća kao pokvarljiva (i lako zamjenljiva) roba posredstvom koje se postiže suhi utržak. Nema empatije! Radnika je moguće svesti na 'pozicije''prehrambenih artikala – osobito na meso koje se obično secira i prikazuje na koloriranim shematskim mesarskim plakatima. Ukoliko se brzo ne utrže uništavaju se.
Poligon je naznačen prometnom signalizacijom i vodi promatrača u prostore aktivnog propitivanja. Kompleks Ilove shvaća se kao prostor izložbene intervencije kolektiva OUR i artikuliranja specifičnog diskursa kojega omeđuju i vrijeme i mjesto. To je poligon društvene vježbe, pokušaj iniciranja stava. Lako je uvjeriti se da je riječ o izrazito solidno građenom proizvodno-skladišnom kompleksu koji je – naposljetku - mogao postati 'domom' kakvih laboratorija kulturnog eksperimenta. Pojava takvog doma bila bi tim zanimljivija jer se nalazi posred (pri)gradskog dijela kamo kultura inače ne zalazi.
Mora li baš sve nestati?
Bagatela (negdašnja prodavaonica koja je postojala u okviru kompleksa Ilova) jasno je - svojim nazivom - naznačila nadolazeće vrijeme i dominantnu strategiju: bagatelizaciju rada i radnika do njihova konačnog klonuća. Začudne su te naizgled male koincidencije iz recentnije povijesti!
Stav kolektiva OUR oponentski je i razrušenom kompleksu nastoji pridružiti vrijednost kulturnim djelovanjem. Ono se vrši aktivnom participacijom u napuštenu prostoru odnosno evidentiranjem i valorizacijom iskaza street-arta koji su prisutni na vanjskim zidovima građevine, odnosno u unutrašnjosti njene druge etaže.
Pozornost: U prostor ulazite na vlastitu odgovornost!
OUR – udruga za kulturu i vizualne umjetnosti osnovana 2010. godine. Članovi: Alemka Đivoje, Dalibor Prančević, Robertina Tomić.
