mjesto: Muzej Mimara
Govoreći o filmu, Milan Bešlić je kazao kako Senečićev film upoznaje publiku s autorom koji je više od 50 godina prisutan u hrvatskoj umjetnosti te otkriva što je zapravo Vaništa u svojim zapisima rekao.
Senečić je otvorio duhovnu dimenziju Josipa Vanište, kazao je Bešlić parafrazirajući citat kako je Vaništa "u bezvremenosti i prolaznosti usidren, kao da stoji".
Senečić gradi filmsku priču na nekoliko velikih tema koje Vaništu određuju kao osobu i kao umjetnika. Film je sniman u Zagrebu, Karlovcu i Parizu. Tu su zapisi, sjećanja i priče o rodnom Karlovcu, poznanstvo i druženje sa osebujnim slikarom Stančićem te odnos s majkom s kojem se uglavnom dopisivao a rjeđe viđao.
Sjeća se Vaništa i književnika Miroslava Krleže, za kojega kaže kako je "pričao ljepše nego što je pisao". Podsjeća da ga je Krleža tražio da mu napravi pet portreta za knjige te da je godinama dolazi na Gvozd u njegovu kuću, ali samo na Krležin poziv. Za oproštaj s Krležom, kazao je, napravio je sliku Krleže u bolnici, potaknut zadnjim susretom s bolesnim književnikom.
Redatelj, scenograf, pisac i slikar Željko Senečić (1933.) snimio je i druge filmove o hrvatskim slikarima - Josipu Račiću, Dušanu Džamonji i Đuri Pulitici, Juliju Kniferu te o Zvonimiru Berkoviću.
(Hina)
