Pričigin - splitski festival pričanja priča – ove godine slavi petu obljetnicu, svoj prvi jubilej, a održava se od 22. do 26. ožujka. Ove godine na Pričiginov natječaj za kratku priču pristiglo 165 priča, a kroz pet dana festivala organizira se niz programa: 'Pisci pričaju', 'Lijepa vaša', 'Pričigin narodu - priče o sreći', 'Knjige na vagu, knjige na metre', 'PričeST'.
vrijeme: 22.03.2011.
mjesto: Split
Nastao iz ideje prof. dr. Petra Filipića, odmah podržane od splitskoga kruga pisaca srednje generacije, već se u svom prvom izdanju pokazao nečim vrlo potrebnim splitskoj publici. Sitoj ispraznog blebetanja koje joj serviraju političari i mediji, trebala joj je živa riječ, neposredni kontakt i prava, zanimljiva priča, potpuno nova i jedinstvena.
Svaki će vam sportaš, glumac ili pjevač reći da na svijetu nema zahtjevnije i 'teže' publike od one splitske. A sudionici Pričigina, izvođači, naši 'pričatelji', o tome – nemaju pojma! Naša je publika, naime, najbolja na svijetu, gotovo idealna: tiha koliko god treba i nasmijana kad god to sama poželi. Naše izvođače dolaze slušati samo oni ljudi koji to uistinu žele, nema tu ni počasnih gostiju ni protokola niti unaprijed rezerviranih sjedalica. Mnogo puta na našim tematskim večerima nije bilo dovoljno mjesta za sve one koji su htjeli slušati priče poznatih i nepoznatih, pisaca i poduzetnika, bećara i glumaca, klinaca i staraca, novinara i profesora, domaćih i stranaca. Sjedali su zato ljudi i na pod i po stepenicama, željni samo dobre priče – žive, iskrene i domišljate.
Baš kao u piciginu (najplemenitijoj igri na svijetu, u kojoj se natjecateljska dimenzija može naći samo ako ocjenjujete ljepotu igranja pojedinih momčadi) i na Pričiginu se trudimo da 'balun šta duže ostane suv', da priče lete od čovjeka do čovjeka, da 'bravura' bude što više, i da zahtjevnim timskim radom stvorimo novu ljepotu.
Pravila Pričigina jednostavna su: svaka naša priredba ima zadanu temu o kojoj, uz moderatora, priča pet do šest govornika, nijedan duže od dvadeset minuta. Ako se koji zanese i oduži preko tog roka – prekidamo ga, ma kako priča bila zanimljiva. (Tako barem piše u pravilima, ali nijednom se još nije dogodilo da govornik ode 'u produžetke'.)
Posljednjeg dana festivala smije se pričati samo po pet minuta, jer tad se u pričanje uključuje i publika, tko god poželi, na priredbi pod naslovom 'Pričigin narodu – priče o sreći'.
Osim priča o sreći, s godinama se iskristaliziralo još nekoliko čvrstih festivalskih točaka, poput 'Pisci pričaju' (večer hrvatskih pisaca, svake godine na drugu temu), 'Lijepa vaša' (večer šest pisaca iz svake od republika nekadašnje države), 'PričaN ti priču' (dnevni program u kojem svoje priče pričaju djeca iz Splita i okolice) i radionice pričanja priča za najmlađe.
Svoju priču o Pričiginu od samog početka priča i program 'Knjige na vagu, knjige na metre': od jutra do mraka ljudi donose svoje pročitane knjige i mijenjaju ih za odgovarajuću težinu, ili metražu, knjiga koje zateknu na Pričiginovom štandu. Sve što na kraju preostane, svake godine darujemo nekoj školskoj ili pučkoj knjižnici u Dalmaciji.
Na Pričiginov natječaj za kratku priču svake se godine javlja sve više autora, premda je poznato da nagrada nema nikakvu novčanu dimenziju, samo ugošćivanje i dobre vibracije za troje prvoplasiranih, koji svoje napisane radove pričaju na 'Pričama o sreći'.
Prošle godine odlučili smo dodjeljivati i PričeST, nagradu za najbolju javnu priču u pričiginskoj godini (od ožujka do ožujka, kao u Dioklecijanovo doba). Biramo je uz veliku prijateljsku pomoć portala net.hr, čiji čitatelji svojim glasovima odlučuju o pobjednici. Prvu PričeST dobio je 2010. Stjepan Mesić, odnosno njegova priča 'Nikad ja nikoga iz Podravke nisam zvao', a glasovi za drugu PričeST primaju se na net.hr-u do 20.ožujka 2011.
Petar Filipić, direktor festivala
Renato Baretić, urednik programa
