Nova predstava Kazališta Prijatelj 'Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan' progovara o djeci čiji roditelji nemaju novca za skupe stvari, a premijera će se održati 19. listopada, u 19 sati, u Centru za kulturu Trešnjevka.
vrijeme: 19.10.2017. 19 h
mjesto: Zagreb; Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1
Radost igre se ne kupuje
Konfucije kaže ovo: „U dobro uređenoj zemlji siromaštvo je sramota. U loše uređenoj zemlji bogatstvo je sramota!“ Hrvoje Zalar pita se sa svojim glumicama je li sramota biti siromašan. Nije sramota nemati stvari, već je sramota biti bez duha, prijatelja, skromnosti, razboritosti, radišnosti…
No, evo kako on najavljuje svoju novu premijeru:
“Kao što su dvije prethodne predstave Kazališta Prijatelj („Priča o Tupsonima ili zašto treba učiti“ i „Priča o Bljaksonima ili zašto treba dobro jesti“) tematizirale probleme učenja i zdrave prehrane kod djece, tako i predstava „Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan“ govori o velikom, a zanemarenom problemu u odgoju. Odgajateljice u vrtićima rekle su mi da već u toj dobi djeca počinju vrednovati druge po odjeći, obući ili autu kojim roditelj dolazi u vrtić. Naravno takav sustav vrijednosti nametnulo im je vrijeme u kojem živimo. Agresivna propaganda modne industrije uvjerila je djecu da odjeća čini čovjeka, a općenito tretiranje životnih vrijednosti u medijima nameće nam spoznaju da onaj koji dobro ne zarađuje ili je nesposoban, ili je glup ili je na neki drugi način sumnjiv. U našem društvu bogati su „uglednici“ bez obzira kako su taj novac stekli.
Ova
predstava pokušava uputiti i naučiti djecu da je vrijednost i smisao ljudskog postojanja ipak u nečem drugom i da postoje neke stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Nažalost, „socijalna diskriminacija“ je prisutna u svim sredinama. Mi želimo učiti djecu da prihvaćaju „drugačije“ i onda kad to „drugačiji“ ne znači ništa drugo doli da to dijete nema skupe igračke, tenisice, ili mobitele.
„Priča o Bogici ili nije sramota biti siromašan“ govori o dvije djevojčice vrlo različitog imovinskog statusa. Dok jedna dobije što god zaželi druga mora svoje igračke i igre smišljati sama. Ali upravo u tom smišljanju igre, izradi lutaka od voća i povrća, veselju mašte, leži radost djetinjstva. Brzo zadovoljavanje svake želje bogate djevojčice dovodi do dosade i emocionalne praznine i ravnodušnosti.
Tom fabulom želimo uputiti djecu da se veselje i radost igre ne mogu kupiti novcem i da igru treba pronalaziti svuda oko sebe. “
Predstava je namijenjena djeci od 5 do 12 godina.
Autor teksta i režija: Hrvoje Zalar
Glume: Anja Đurinović / Selma Mehić, Lukrecija Tudor, Hrvoje Zalar
Scenski pokret: Maja Đurinović
