Uoči premijere koja se najavljuje za kraj listopada, predstavu 'Play Harms ili sasvim obične besmislice' Kazališta Knap ovaj će mjesec publika moći vidjeti čak tri puta: 18. rujna u Centru za kulturu i obrazovanje Susedgrad, 22. rujna u Muzeju iluzija te 25. rujna u Kazalištu Knap.
vrijeme: 18.09.2021. - 22.09.2021.
mjesto: Zagreb
Ima li smisla, uopće naprezati moždane vijuge kako bi našli izlaz, ili je bolje prepustiti se besmislici da nas nosi?
Čemu propitivanja, mudre misli i pouke? Vrijeme je apsurda, te ga prikažimo u svoj njegovoj punini. Onako kako ga je i Harms prikazivao prije gotovo stotinu godina, jer to je ogledalo današnjice.
Kazalište Knap je u godini apsurda, besmislica i bizarnosti odlučilo na daske postaviti komad nastao po tekstovima Daniila Harmsa, o navedenim besmislicama, apsurdu i bizarnostima. Pandemija, potresi, poplava i sve sulude okolnosti koje su nam okrenule život naglavačke ogolile su sav apsurd sustava i pred obične ljude postavile brojne upitnike.
Nakon ljetnih pop up izvedbi, a u oči premijere koja se očekuje krajem listopada, predstavu Play Harms publika će moći vidjeti na pretpremijernim izvedbama:
18.9. u 19:30h Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad (Argentinska 5)
22.9. u 20h Muzej iluzija (Ilica 72)
25.9. u 20h Kazalište Knap (Ivanićgradska 41a)
Premijera: 30. listopada u 20:00 sati, Kazalište Knap (Ivanićgradska 41a)
Redatelj predstave Play Harms je Boris Kovačević, a u predstavu glume Marko Hergešić i Filip Detelić.
Daniil Harms (1905. – 1942.) ruski pjesnik, prozaik i dramatičar.
Harmsova kratka proza, nastala uglavnom između 1930. – 1940. g. predstavlja vrhunac svjetske avangardne književnosti. "Mene zanima samo besmislica, jedino to nema nikakvog praktičnog značenja" uzvikuje Harms u jeku stvaranja kulta novog sovjetskog utilitarnog čovjeka. Harmsovi zapisi djeluju kao kratki nepovezani opažaji svijeta koji ga okružuje. Ti opažaji su izrazito subjektivni, karikirani, upotpunjeni fantazijom, s posebnim naglaskom na apsurd i besmislicu. Njegovo pismo plijeni britkim crnim humorom kao i vječno svježim, dječje začuđenim pogledom na svijet. Na svijet, koji se uporno opire zdravom razumu, u kojem je Aristotelova logika tek bajka za naivne.
