vrijeme: 16.11.2017.
mjesto: Zagreb, KD Vatroslava Lisinskog
Dramski tekst Laughing Wild (Za umrijet od smijeha) nagrađivanog američkog dramskog pisca i glumca Christophera Duranga nastao je 1987. godine, a kao ishodište mu je poslužio vlastiti stand up comedy nastup prerađen u dramu koja ironično i kritički progovara o američkom društvu kasnih osamdestih godina prošloga stoljeća.
U hrvatskom uprizorenju, nastalom u koprodukciji Teatra Rugantino i Kazališta Planet Art, koje je režirao Mario Kovač, a adaptirao Marko Torjanac, radnja drame prenesena je u Hrvatsku, a sadržaji američkog društva, politike i kulture osamdesetih zamijenjeni su prepoznatljivim hrvatskim inačicama i kontekstom koji kritički progovaraju o Hrvatskoj danas.
Predstava također ima originalno i atraktivno žanrovsko određenje koje možemo nazvati SF-om: satiričkom fantazijom koja nam uz mnogo humora postavlja krajnje ozbiljna pitanja o našoj stvarnost iz zamišljene budućnosti.
Dobrodošli u Hrvatsku 2132. godine!
Riječ redatelja:
Originalni tekst Christophera Duranga Laughing Wild žanrovski i tematski bi se mogao opisati kao “stand up komedija koja se smije nad jalovim pokušajima prosječnih Amerikanaca da pronađu alternativu dekadenciji uspješnog kapitalističkog društva s kraja 20. stoljeda”. Točna definicija naše predstave nastale po Durangovom predlošku bila bi “stand up tragedija koja nariče nad ostacima države poharane “poduzetničkom” i “dušebrižničkom” grabežljivošdu neuspješnog tranzicijskog društva s početka 21. stoljeda”. Poduzetnici i dušebrižnici iz prethodne rečenice su namjerno stavljeni pod navodnike (iako im je, uglavnom, mjesto iza rešetaka) jer svakodnevno svjedočimo aferama koje ispadaju kao kosturi iz ormara ili prljavštini koja je četvrt stoljeda metena ispod tepiha umjesto da smo se s tim Augijevim štalama pozabavili dok je bilo vrijeme i sasjekli ih u korijenu. Zalazedi kroz likove u vječno nedefinirano područje snova, molitvi i nadanja, pokušali smo u predstavi prikazati dvoje naših potencijalnih sugrađana koji se ne mogu nositi sa životom u shizofrenom društvu kakvo je hrvatsko danas, opteredeno duhovima prošlosti i kreditima sutrašnjice. U nekoj distopijskoj bududnosti njih dvoje su žigosani kao “neprilagođeni” a represivni državni aparat, koji nema nikakvu empatiju ni socijalnu svijest, vrlo brzo reagira kada treba “locirati, uhititi i transferirati” sve “druge” i “drugačije”. Kojim smjerom stvari teku, možda de nam satirična znanstvena fantastika uistinu (p)ostati jedini prostor kulturne slobode! / Mario Kovač
http://www.rugantino.hr/za_umrijet_od_smijeha.html
http://www.planet-art.hr/za-umrijet-od-smijeha/
