Monografija posvećena slikaru Omeru Mujadžiću, kojemu je unatoč značajnom doprinosu hrvatskom modernom slikarstvu veći dio opusa ostao manje poznat, predstavljena je u četvrtak, u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.
vrijeme: 17.12.2015.
mjesto: Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 11
Na više od 200 stranica i sa oko 150 reprodukcija, monografija autora Frane Dulibića predočuje sve faze Mujadžićevog umjetničkog rada - od formativnog razdoblja i neoklasicističke dimenzije njegove umjetnosti, preko promjena u rukopisu tridesetih godina, poslijeratnog intimizma te specifičnosti crteža i ilustracije do četiri desetljeća dugog pedagoškog rada.
Monografija donosi cjelovit uvid u umjetnikovo stvaralaštvo, nadopunjen dosad nepoznatim ili manje poznatim djelima pronađenima i priređenima za knjigu, te tako omogućuje nove interpretacije i vrednovanje njegova rada u kontekstu hrvatske povijesti umjetnosti.
"Mujadžić nije nepoznat, no recepcija njegova stvaralaštva dosad je bila orijentirana na njegov raniji period i fokus je bio na pojedinačnim djelima, a sada prvi put imamo priliku vidjeti potpuniju analizu opusa tog slikara", ocijenila je recenzentica Lovorka Magaš Bilandžić.
"Iako je za života samostalno izlagao samo par puta, Mujadžić je sa svojim djelima prisutan u mnogim privatnim zbirkama i često je izlagao na skupnim izložbama gdje su njegova djela isticana, no nekako je ipak ostajao po strani", napomenuo je recenzent Petar Prelog.
Ustvrdio je kako je bio njegovo djelo bilo neprimjereno valorizirano sve do retrospektive u Umjetničkom paviljonu 2002., a sada se i s tom monografijom omogućuje "dubinsko sagledavanje svih stvaralačkih dionica i njihovih vrijednosti u kontekstu u kojemu su nastajale".
Prelog ističe kako je Dulibić poduzeo opsežno istraživanje u cilju pronalaženja dosad nepoznatih, neobjavljenih ili zagubljenih radova, a osobitu je pozornost pridao poglavljima koja dosad nisu bila dovoljno obrađena.
Tako su dobro poznata i u antologijama isticana djela, poput "U kavani" iz 1928., "Nogometna utakmica" iz 1929. ili "Kolporter", dobila svojevrstan okvir koji pokazuje značaj i bogatstvo talenta tog sjajnog crtača i portretista, napomenuo je.
Ante Žužul, predsjednik Uprave Školske knjige, izdavača Mujadžićeve monografije, napomenuo je kako većina izdanja te nakladničke kuće nisu komercijalna, nego su 'darovi'.
"Hrvatska kultura bila bi puno siromašnija bez monografija i drugih knjiga s područja kulture koje je Školska knjiga objavila, a i Mujadžić bi zasigurno bio zaboravljen i ostao u tami kao veliki slikar da nije ove monografije", istaknuo je Žužul.
Po riječima Dulibića, unatoč tome što je ostao manje poznat, prepoznatljiv Mujadžićev likovni izraz likovna je kritika više puta potvrdila, a publika uvijek cijenila. "Nadam se da smo ispravili malu nepravdu u valorizaciji na našoj umjetničkoj sceni", ocijenio je.
"Mujadžić je bio veliki radnik i njegov je opus iznimno bogat, stvarno smo otkrivali neke nove i još nije moguće donijeti konačni zaključak", kazao je Dulibić, dodavši kako je monografija pisana tako da je mogu čitati svi ne bi li se bolje razumjeli njegovi likovni dosezi.
Omer Mujadžić (1903. - 1991.) rodio se u Bosanskoj Gradiški, a na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti upisao se kao najmlađi kandidat i izniman talent, sa samo petnaest godina. Prvi put je izlagao 1924. na skupnoj izložbi u Varaždinu, a iste je godine dobio stipendiju francuske vlade i otišao u Pariz na jednogodišnji studij, gdje je s Kamilom Tompom izlagao na izložbi pariškog Jesenskog salona.
Idućih je godina kratko radio i kao crtač anatomije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, crtao je i za Arheološki muzej, te sudjelovao na izložbama Proljetnog salona. Bio je suosnivač umjetničke grupe Zemlja, a 1930. je priredio prvu samostalnu izložbu u Sarajevu te tri godine kasnije i u zagrebačkom Salonu Ullrich, što je ujedno bilo njegovo jedino zagrebačko samostalno predstavljanje tijekom cijele karijere.
Od početka tridesetih počinje raditi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje ostaje do 1973. Među ostalim, u svom opusu bilježi i crteže kraljice Marije i kralja Aleksandra za novčanicu iz 1934. godine, niz krajolika i mrtvih priroda vezanih uz njegov zavičaj, izrade fresaka u suradnji s Jozom Kljakovićem za crkvu sv. Marka u Zagrebun te idejni projekt za džamiju na Kraljevcu čiju je izvedbu spriječio Ante Pavelić odlukom da se Dom likovnih umjetnika prenamijeni u džamiju.
U vrijeme Drugog svjetskog rata radio je na Akademiji likovnih umjetnosti, slikao portrete, ilustracije za Hrvatsku enciklopediju i izlagao na godišnjim izložbama hrvatskih umjetnika u NDH. Nakon rata slika intimističke prizore aktova u interijeru, građanskih obitelji ili obitelji poput njegove, a među ostalim, pamte se i njegovi portreti Tita te sakralni motivi za crkve u BiH i Hrvatskoj.
(Hina)
