Znanstvenoistraživački projekt 'Conmuster - Problemi suvremenoga temeljnoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj' predstavljen je u ponedjeljak navečer u zgradi Muzičke akademije u Zagrebu.
mjesto: Zagreb
O projektu su govorili voditelj projekta akademik Nikša Gligo te njegovi suradnici - jezikoslovci s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Krešimir Sučević Međeral i Tomislava Bošnjak Botica, kao i Sanja Kiš Žuvela sa zagrebačke Muzičke akademije.
Rani rad na ovom projektu započeo je još 1991. godine i trajao sve do 1996., rekao je akademik Gligo. Glazbena struka pokušala je srediti pojmove i u tom je imala pomoć jezikoslovaca, no, dodao je, u jednom trenutku Ministarstvo znanosti više nije imalo interesa za taj posao.
Istaknuo je da su se nakon osnivanja Hrvatske zaklade za znanost javili na natječaj te sad sređuju terminologiju.
Govoreći o temeljnim problemima u suvremenom glazbenom nazivlju Kiš Žuvela je naglasila da je za usustavljivanje terminologije bitno voditi računa o posebnosti struke, nemogućnosti učenja glazbe bez poznavanja glazbenoga nazivlja, problemima sinonima i homonima, malobrojnosti struke te njezinu unutarnjem neslaganju.
Cilj ujednačavanja nazivlja jest njegova standardizacija, kazao je Krešimir Sučević Međeral.
Podsjetivši na probleme i dvojbe u odabiru rješenja te davanju prednosti pojedinim nazivima Bošnjak Botica je istaknula kako se načelno prednost uvijek daje hrvatskom nazivu, ali zadnju riječ u takvim odlukama uvijek ima struka o čijem nazivlju je riječ.
Na međumrežnim stranicama Conmusterma napominju kako je temeljno glazbeno nazivlje jedno od kritičnih točaka institucionalnoga glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj od njegovih početaka u prvim desetljećima 19. stoljeća.
Pri tom je jednu od najvećih poteškoća oduvijek predstavljao i još uvijek predstavlja kroničan nedostatak referentne stručne literature na hrvatskome jeziku.
U početku je razlog bio što hrvatski uopće nije bio priznat kao službeni jezik u javnim obrazovnim ustanovama sve do 1847. godine, a već 1850. uspostavljena je jezična unija hrvatskoga i srpskoga koja je u različitim oblicima na snazi bila sve do kraja 1980-ih.
Prva su instruktivna izdanja na hrvatskome jeziku namijenjena učenicima javnih glazbenih škola uglavnom predstavljala prijevode provjerenih stranih priručnika, poput najvažnijega i najutjecajnijega Kuhačeva Katekizma glazbe, koji je svojim značajem utemeljenju hrvatskoga glazbenog nazivlja donio koliko koristi, toliko i štete, imajući u vidu autorova visokoindividualizirana nazivoslovna rješenja.
Neologizmi hrvatskih autora nastali prevođenjem stranih glazbenih naziva, često su bili morfološki nespretni, semantički neadekvatni (značenjski nisu odgovarali stranim izvornicima), leksički neprihvatljivi, a većini je bio namjerno pridodan i arhaičan prizvuk kako bi se dobio dojam njihove ukorijenjenosti u povijesnosti narodnoga jezika.
Rezultati standardizacije podvrgnuti su vanjskom vrednovanju među predstavnicima nastavničke struke duž cijele obrazovne vertikale, naglasili su predstavljači, najavivši da će u posljednjoj etapi projekta istraživači rekapitulirati ishode provedenih postupaka i osigurati njihovu primjerenu diseminaciju.
Rezultati istraživanja bit će objavljeni u stručnim i znanstvenim glasilima, a bit će organizirana i javna predavanja te radionice diljem Hrvatske.
Uz to bit će javno dostupna internetska terminološka baza podataka Struna, a najavili su i izdavanje tiskanih priručničkih publikacija namijenjenih stručnjacima. Preko mrežnih stranica projekta tijekom cijeloga njegova trajanja javnosti će biti omogućen uvid u tijek istraživanja i kontakt s istraživačima.
(Hina)
