Prošlog je tjedna Nakladnička kuća Ibis grafika iz Zagreba predstavila u Splitu nedavno objavljenu knjigu Ćitra, velikog indijskog pjesnika, nobelovca Rabindranath Tagorea, u prijevodu dr. Špire Janovića iz Splita.
mjesto: Split
Kao posveta prevoditelju, upravo je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, održano predstavljanje prvog hrvatskog prijevoda uobličenog u knjigu koju je ilustrirala Tajana Ivić.
Dr. Špiro Janović preveo je Ćitru davne 1986. godine. Njegova je kći Snježana Grković Janović ove godine dala prijevod za objavu te napisala uvodni esej i pogovor. I sama spisateljica, umirovljena socijalna djelatnica iz Splita, autorica više knjiga za djecu te knjige Sestra Lujza i Lujzin dnevnik. Na predstavljanju knjige, Snježani Grković – Janović, pridružile su se mr. sc. Saša Krnic kao predstavnica nakladničke kuće. Uz nju, tu je bila i dr. sc. Garima Srivastava, trenutno lektorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, inače profesorica književnosti na Sveučilištu u Hydarabadu u Indiji. Ona je održala kratko predavanje o Rabindranathu Tagoreu i pročitala odabrane stihove iz njegovih pjesama, na bengalskom jeziku. Dodatnu atmosferu Indije dočarala je izvedba izuzetne mlade plesačice indijskog plesa kathak Ines Smiljanić – Radha Madhavi, koja se školuje na plesnoj akademiji u Delhiju.
Jednočinka "Ćitra" Rabindranatha Tagorea izvodila se u Zagrebu još početkom 20 stoljeća. Ipak, sve do sada ovo bezvremeno djelo nije bilo dostupno hrvatskom čitatelju u dorađenom prijevodu. Tematizirajući pojam ljepote, u dva njena vida - onom tjelesnom i onom duhovnom, Tagore nam ovom nevelikom dramom poput kakvog gurua prenosi na prvi pogled romantičnu, ali u zbilji itekako potvrđenu vječnu istiu: jedino je duhovna ljepota, prava ljepota.
Preuzimajući osnovnu priču iz nepresušne riznice motiva za indijske autore, velikog junačkog epa Mahabharate, Tagore tka priču koja govori daleko više od svog izvornika i ističe ideale duhovne ljepote kao daleko nadmoćne onoj tjelesnoj, koje je prolaznost u djelu sasvim jasno iskazana.
Zanimljivo je za spomenuti kako je Tagoreova priča o Ćitri dospjela u obitelj Janović. Kako sama Snježana Grković Janović kaže: „Priča počinje kad je moj djed koji je trgovao platnom ušao u jednu knjižaru u Leipzigu, posegnuo za knjigom Ćitra, pročitao je jer je odlično govorio njemački jezik i dodao je u svoju biblioteku. Kako na knjizi nije bila naznačena godina izdanja, sa pečata njegove biblioteke koji je utisnuo na unutrašnje korice knjige isčitava se datum i ime njegovo – Ivan Wagner, 1917. Moja je majka dobila tu knjigu na poklon i zajedno s mojim ocem čitala o Ćitri, zajedno su se zanosili s Tagoreom. Knjiga je nastavila svoj put i završila u Sumatrinu na Braču, kod drugog djeda. Kada mi je bilo šest godina, probudila sam se jedne noći, sama jer je majka otišla u bolnicu roditi svoje drugo dijete, mog brata. Tražila sam oca da mi ispriča priču. Nisam željela priče o gusarima koje je otac krenuo pričati nego o princezama, u to su mi vrijeme bile najdraže. Otac se sjetio Ćitre i načinio do jedne drame priču za djecu. Voljela sam priče o princezama ali Ćitra je bila nešto jer nije bila lijepa. Bila je sasvim obična ali posebna. Prošlo je dosta godina od tog događaja, studirala sam književnost i sjetila se priče ispričane te večeri i zamolila oca da mi prevede Ćitru na hrvatski. Život je donio druge stvari, a knjiga je čekala. Otac je ostao udovac po drugi put, 1984. Godine. Moju majku je izgubio 1945. Godine, u tragičnim ratnim okolnostima. Bio je tako tužan. Sjetih se Ćitre i rekoh mu da ne ide sa ovog svijeta dok ne održi obećanje. Samo mjesec i pol dana prije svoje smrti, moj je otac dovršio prijevod ove lirske jednočinke. Prošle su godine… Knjiga je strpljivo čekala svoj trenutak. I on je sada konačno došao.“
Rabindranath Tagore rodio se u Kalkuti 1861. u brahmanskoj obitelji. Bio je pjesnik i pisac, glazbenik i slikar. Godine 1913. dobio je Nobelovu nagradu za djelo Gitanđali (Pregršt pjesama), po čemu je postao poznat na Zapadu. Manje je poznato da je sam uglazbio mnoge svoje pjesme koje su zatim postale dio narodne kulture.
