Predstavljanje knjige Hansa Beltinga 'Kraj povijesti umjetnosti?'

Kultna knjiga njemačkog teoretičara Hansa Beltinga 'Kraj povijesti umjetnosti?' jedna je od najutjecajnijih studija iz povijesti umjetnosti u proteklih dvadesetak godina, bez koje je danas teško zamisliti razgovor o suvremenoj umjetnosti. Prevedena je na mnoge svjetske jezike, a sam je autor dopunio i proširio svoju opsežnu studiju 2002. godine. Muzej suvremene umjetnosti, tom knjigom objavljenom u biblioteci 'Refleksije', nastavlja seriju važnih kritičkih i teorijskih studija s područja suvremene umjetnosti, filozofije i estetike (Catherine Millet, Boris Groys, Arthur Danto).

Nakon svih 'krajeva' koje su teoretičari i filozofi najavljivali krajem prošlog stoljeća, je li moguće govoriti i o 'kraju povijesti umjetnosti'? Povjesničar umjetnosti Hans Belting upozorava da nije riječ o kraju zamišljenog lanca akcija i reakcija, nego o povijesnom trenutku u kojemu pojam povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline postaje neuporabiv na mnogim razinama, od tumačenja umjetničkih opusa i pojedinih djela, do koncepcije muzeja i njihove društvene interakcije. Temeljno pitanje koje Belting postavlja glasi: Rastapa li se pred navalom novih slikovnih medija povijest umjetnosti u općoj znanosti o slikama, imagologiji?
 
Hans Belting profesor je povijesti umjetnosti i teorije medija na Hochschule für Gestaltung u Karlsruheu, Njemačka. Rodio se 1935. u Andernachu, Njemačka, doktorirao je 1959, predavao je na Harvardu, na sveučilištima u Hamburgu, Heidelbergu, Munchenu, Columbia, NY i drugdje.  Objavio je mnoštvo stručnih knjiga i studija.
 
'...Hans Belting polazi od nužnosti transdisciplinarnoga pristupa fenomenu slike u suvremeno doba. Zahtjev za novom znanstvenom disciplinom, koja za razliku od tradicionalne povijesti umjetnosti proučava povijest slike prije i poslije njezina ulaska-u-umjetnost, proizlazi iz postavke o kraju povijesti umjetnosti. No, kad je Belting 1983. objavio tekst s takvim apokaliptičkim naslovom, da bi u drugome izdanju svoje knjige Kraj povijesti umjetnosti? iz 2002. godine pojasnio konzekvencije takvog radikalnog stava, nije bilo posve razumljivo kamo smjera ta ideja. Prijelaz iz povijesti umjetnosti kao humanističke discipline u znanost o umjetnosti (Kunstwissenschaft), te potom u znanost o slici (Bildwissenschaft) značio je oproštaj s povijesno-umjetničkom koncepcijom slike kao mimetičko-reprezentacijskoga modela odslikavanja, predstavljanja i prikazivanja realnosti.
 
Pritom je Belting, kao i Gottfried Boehm, zauzeo stav da nova znanost o slici nipošto ne može biti pomoćna disciplina povijesti umjetnosti. Znanost o slici mora radikalno promijeniti spoznajnu i istraživačku perspektivu slike i likovne umjetnosti uopće. Za razliku od Boehma, koji sliku tumači iz aspekta slike kao medija spoznaje time što se ograničava na refleksiju i opažanje, Belting svoju nakanu vidi u antropologijski orijentiranoj znanosti o slici.' Iz recenzije dr. Žarka Paića