Nakon stručnih vodiča i studija o Svetoj Zemlji (Adalbert Rebić, fra Miroslav Modrić) te brojnih novinskih i internetskih zapisa s turističkih putovanja i hodočašća, knjiga Dubravke Oraić Tolić Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji suvremeni je književni putopis o posjetu biblijskim mjestima i Izraelu. Efektni naslov citat je poznate sintagme Ernesta Renana iz studije Život Isusov. „Peto evanđelje“ izražava najdublji dojam svakoga putnika koji se uputi na izvorne prostore kršćanstva: čudesnu podudarnost biblijskih tekstova i sakralne arhitekture. Nastajući u dugim stoljećima rušenja i građenja u tri sloja na istim mjestima (ranokršćanske crkve i bazilike između 4. i 7. stoljeća, križarska arhitektura od 11. do 13. stoljeća te raskošna moderna arhitektura 19. i 20. stoljeća) arhitektura Svete Zemlje govori kamenim jezikom Biblije.
Putopis je zamišljen kao mozaik osobnih dojmova, mini-eseja iz povijesti religije i sakralne arhitekture, neobičnih pojedinosti iz putne svakodnevice, autobiografskih sjećanja i lirskih zapisa. Knjiga je podijeljena na male eseje i pripovjedne medaljone koje pričaju tri vodiča te zapise koje ispisuje autorska pripovjedačica u ime grupe (kolektivno „mi“), u ime sebe i supruga (partnersko „mi“) i u svoje osobno ime (autorsko „ja“). Autoricu su na putovanju fascinirala tri fenomena: kršćanska imagologija utjelovljena u arhitekturi, židovski kultovi zemlje, vode, pustinje i sjećanja te začudna isprepletenost triju monoteističkih religija: kršćanstva, judaizma i islama. Naziv „Sveta Zemlja“ (Terra Sancta) nije nastao slučajno. Na malome trokutu u starome Jeruzalemu natiskala se na istim mjestima iskonska svetost svih triju abrahamskih religija. U tome je čar i tisućljetna uznemirenost Svete Zemlje. Knjiga je pisana kristalno jasno i čisto, bez velikih riječi i stručne terminologije, ali uvijek s provjerenim povijesnim činjenicama i dubokom kulturološkom podlogom koja prosijava iza malih riječi na velike teme. Kada se tomu dodaju pomno birani biblijski citati koji poput svjedoka prate posjećena sveta mjesta, knjigu ćemo rado uzeti u ruke ne samo zbog njezina duha, znanja, doživljaja i stila nego i zbog prepoznavanja i podsjećanja na najljepše stranice iz Biblije koje poznajemo iz naobrazbe ili religijske prakse.
Među prvim putnim zapisima iz Svete Zemlje znamenit je spis redovnice Egerije s kraja 4. stoljeća Putovanje u sveta mjesta (Peregrinatio ad loca sancta). U knjizi Dubravke Oraić Tolić Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji dobili smo autorski lirsko-kulturološki nomadistički putopis suvremene postmoderne Egerije.
Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Rođena je u Slavonskome Brodu 1943. Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je u Zagrebu (1962.-1967.) i Beču (1967.-1969.). Magistriral je temom o pejzažu u djelu A.G. Matoša a doktorirala tezom o fenomenu citatnosti. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U Zavodu je postigla znanstvene stupnjeve od asistentice do znanstvene savjetnice. Godine 1997. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice pri Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poslije na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti, gdje je predavala teoriju književnosti i kolegije iz kulturologije.
Objavila je dvanaest znanstvenih i esejističkih knjiga, tri knjige poezije, više prijevoda te stotinjak članaka iz teorije književnosti. Knjige Teorija citatnosti, Muška moderna i ženska postmoderna te Čitanja Matoša prevedene su na njemački i objavljene kod uglednih nakladnika (Böhlau Verlag i Peter Lang). Pjesničke knjige Urlik Amerike i Palindromska apokalipsa objavljene su na engleskome jeziku (Portland, OOligan Press, 2005.) i dobile nagradu za najbolji prijevod sa slavenskih jezika te godine. Knjiga Muška moderna i ženska postmoderna (Zagreb, Naklada Ljevak, 2005.) dobila je Vjesnikovu nagradu za knjigu godine, a knjiga Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente (Zagreb, Naklada Ljevak, 2011.) nagradu za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nositeljica je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, dobitnica je Povelje Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nagrađena je Državnom nagradom za znanost za životno djelo te nagradom za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac“. Profesorica je emerita i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
