vrijeme: 21.09.2017.
prijava: 15.11.2019
mjesto: Ioannina, Grčka
Od naseljavanja i izgradnje prvih smještajnih objekata, do kraja 20. stoljeća na Plitvičkim jezerima pratimo sukob čovjeka i prirode. Paradigmatski primjer pokušaja da se savlada priroda i podčini interesima čovjeka predstavlja zahvat s kraja 19. stoljeća na Labudovcu, kada je inicirana atmosfera kompromisa, koja se nastavlja s amplitudama do danas. Plitvice su od davnina percipirane kao izuzetan krajolik u kojem su gradili najbolji, stoga su Plitvička jezera dočekala 21. stoljeće s velikim brojem turističkih, upravnih, gospodarskih i stambenih objekata u zoni Parka, čak i najosjetljivijoj zoni, zoni temeljnog fenomena.
Izgrađeni objekti jesu smetnja u Nacionalnom parku ali su postali njegova posebnost i baština. Na primjeru arhitekture i prostornih planova Plitvica, što realiziranih, ali i nerealiziranih, zorno možemo pratiti promjene odnosa struke prema percepciji prirode te definiciji i zadaći nacionalnih parkova.
Martina Ivanuš, povjesničarka umjetnosti, radi u Ministarstvu kulture. Diplomirala je 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za povijest umjetnosti. U Italiji, na Sveučilištu u Torinu, magistrirala je 2007. godine na stručnom studiju Kulturni projekti za razvoj. Na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je 2013. godine na temu Arhitektura i prostorno planiranje u nacionalnom parku Plitvička jezera.
