U petak, 15. srpnja, u 17 sati, u Muzeju suvremene umjetnosti, održat će se predavanje uz izložbu Ivana Kožarića 'Preko crte'. Vladimir Čajkovac, kustos Kožarićeve izložbe, pod izlaganjem naslovljenim 'Raznobojne svijetle trake idu preko kuća' govorit će o radu na izložbi, otkrićima tijekom priprema i zadacima koje je pred njih postavila izložba crteža.
vrijeme: 15.07.2011. 17,00
mjesto: Zagreb; Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17
'Stalno mislim da sam na tragu umjetnosti a ona mi uvijek izmiče!' uskliknuo je umjetnik Ivan Kožarić na jednom od svojih čuvenih spontanih aforizama u formi crteža. Što znači otkrivati pak umjetnost da bi bila izložena javnosti, iskustvo je koje će s vama podijeliti oni koji su 'kopali' po Kožarićevu ateljeu.
Početkom sedamdesetih zbilo se u Hrvatskoj nekoliko grupnih projekata koji su se odvijali u urbanom okruženju. Mogućnosti za 1971, Davora Matičevića održane na potezu Gornjega grada, te Guliver u zemlji čudesa u karlovačkom parku, označavaju izlazak iz galerije i početak uplitanja umjetničkih intervencija u živo gradsko tkivo. Ukorak s mlađom generacijom umjetnika i Kožarić izlazi na ulicu.
U kratkom izlaganju predstavit ćemo Kožarićeve prijedloge za urbane intervencije tijekom trideset godina stvaranja, s posebnim naglaskom na nikad realizirani projekt Raznobojne svijetle trake idu preko kuća iz 1971. godine.
U 17.30 sati, Ivan Molek, imat će izlaganje pod naslovom Kako s prazninom?
U uvodnom dijelu, Molek, teoretičar knjiženosti i prevoditelj, naglasaka je stavio na značenjska razgraničenjima problema (npr. praznina – ispražnjenost) kao i upozorenja na ograničenu mogućnost upotrebe dviju vrsta rječničkih definicija, onih koje uporište nalaze u negativnom određenju (praznina je 'neispunjen prostor') i onih u kojima je negativno određenje napušteno u prilog privativnog (praznina je 'prostor bez sadržaja'). Autor bilježi također zaokupljenost suvremene književnosti pojavnim oblicima praznine (W. G. Sebald, J. Mlakić). U drugom je dijelu izložen pokušaj preformuliranja problema na tragu Deleuzea i Agambena; premda se ni jedan ni drugi mislilac ne bave izrijekom fenomenom praznine, interes za 'dva načina kako se izriče bitak' (Homo sacer) i 'neaktualno realno, neapstraktno idealno' (Ponavljanje i razlika) mogao bi ponuditi barem djelomično rasterećenje od popratnih i sputavajućih učinaka (horror vacui) kod trpljenja te 'zone nespoznavanja'. Zaključni, treći dio izlaganja želi ponuditi čitanje jedne od tzv. čudačkih novela suvremenog hrvatskog književnika i zamalo Kožarićeva vršnjaka, Slobodana Novaka; odabir je djela pri tome motiviran dionicama novele u kojima autor prepoznatljivo (ne relacijom sličnosti, nego relacijom bliskosti) upućuje na prethodno ocrtani fenomen.
