Pokret otpora – nova knjiga Branka Čegeca

Tekstove knjige Pokret otpora ispisivalo je u sedam godina vrijeme nesklono boljim običajima i uvjerenju da su časopisi (i knjige) pokretači kulture (društva, svijeta…). Branko Čegec u uvodnicima časopisa za knjigu Tema, u nerijetko košmarnom uredničkom dnevniku, bilježi manje ili više poznate činjenice o izlaženju i neizlaženju pojedinog broja, suradničkim i nesuradničkim, financijskim nevoljama, autorima, knjižarama, sajmovima, festivalima, o prodaji, distribuciji, digitalnom i virtualnom – i o mnogo čemu drugom. Strast i zagriženost, upućenost u fenomene i nove kontekste izdavačkih i književnih praksi, upisana u njegove uvodnike, nadilazi prostor vlastitog interesa i prerasta u sliku zajednice čiji su životi neodvojivi od knjige i borbe s vjetrenjačama. Ironično i duhovito, nerijetko zajedljivo i melankolično, ustrajno i hrabro nižu se tekstovi – ispod crte, smisao i prostor, zašto, kako i za koga, tzv. kritika, era digitalnog, dobrodošli u nadrealizam… – koji su jednako važni za autore, kritičare, izdavače i svu onu hodajuću čitateljsku energiju koja se vezuje za knjigu kao presudan znak između čovjeka i jezika, prirode i kulture. Učinimo taj pokret otpora, moglo bi se reći poletno i ambiciozno, ali upravo druga strana razumijevanja svijeta, iz jednoga drugog konteksta, podsjeća da su “načini na koje nešto ignoriramo jednako važni, ako ne i važniji od načina na koje nešto spoznajemo” (G. Agamben). Miroslav Mićanović
***

Sandra Viktorija Katunarić: I Vaša knjiga 'Pokret otpora' svojevrstan je, samo esejiziran, dokument vremena, pisan tijekom sedam godina kao editorijal za časopis 'Tema'. Knjiga nosi podnaslov 'Život knjige i druge vjetrenjače'. Mislite li da je posao s knjigama borba s vjetrenjačama?
 
- Sigurno. Sam naslov je ironičan, odnosno manje-više autoironičan. To je neki mali pregled mojih bitaka s vjetrenjačama, vjetrenjačama koje su se u ovom konkretnom slučaju događale u prostoru knjige, odnosno života knjige koji, kao što znamo, u tih sedam godina doista nije bio bajan i zapravo se sve više marginalizirao.
 
Knjiga je prestala biti bilo komu važna, potiskivana je iz javnoga prostora, a moji tekstovi, u kojima ima mnogo ironije, ali i gorčine, kroz tih sedam godina pokušavali su upozoravati na nešto što će nam se dogoditi, odnosno što nam se događalo unatoč mojim tekstovima. (Razgovor s Brankom Čegecom (Vjesnik, siječanj 2012))