Josef Pieper (1904.–1997.), po mnogima najveći kršćanski suvremeni filozof, u svojoj knjizi 'Pohvala dokolici' upozorava na novi totalitarizam kojega smo sami iznjedrili pretvorivši naš svijet u svijet rada i korisnosti te na potrebu žurnoga povratka dokolici kao istinskom izvoru stvaralaštva. Knjigu je objavio Verbum (2012.), a prijevod potpisuje Branko Miloš.
vrijeme: 12.03.2012.
Sve veća užurbanost i zaokupljenost radom popraćena je očajem i tjeskobom upravo zbog nedostatka dokolice, tog otvorenog čisto primajućeg stava u kojemu doživljavamo susret sa Stvoriteljem i sa sobom. Dokolica je naša ispružena ruka za primanje dara i otvoreno srce za prihvaćanje darovanoga.
Sposobnost za dokolicu spada među temeljne moći čovjekove duše. Jednako kao i dar kontemplativnoga uranjanja u bitak i sposobnost slavljeničkoga uzdizanja duše, ona je snaga koja prekoračujući svijet rada, dolazi u dodir s nadljudskim snagama koje daruju život, koje nas onda okrjepljene i obnovljene prepuštaju radnomu danu. (Josef Pieper)
Nedvojbeno je kako će ova knjiga potaknuti čitatelja na promišljanje čovjekova poimanja odnosa rada i slobodnog vremena, kao i ispravnog shvaćanja nedjeljnog odmora.
Josef Pieper (1904.–1997.) jedan je od najpoznatijih i najčitanijih kršćanskih filozofa 20. stoljeća. Živio je i radio kao profesor filozofske antropologije u Münsteru. Njegova su djela prevedena na više jezika, a naklada im premašuje milijun primjeraka. "Pohvala dokolici", napisana 1947., prvi put objavljena 1948. godine, smatra se jednom od njegovih najvažnijih knjiga.
Opširnije na
Verbum.hr.
